Pogledajte nepoznate slike s Jadrana, snimljene prije više od stotinu godina!

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

This slideshow requires JavaScript.

Među brodoljupcima, da ne kažemo engleski shiploverima, proširio se glas o mađarskome portalu Fortepanu na kojemu su mnoge posve nepoznate slike s Jadrana, najvećim dijelom snimljene prije više od stotinu godina! Potaknut vijestima o Fortepanu pisac ovih redaka pregledao je sve fotografije vezane uz luke i brodove. I može potvrditi da su to velikim dijelom fotografije za pamćenje, ali ih je, nažalost, jako malo.

Internetski vremeplov

Kad se zna sam karakter portala tome se nije ni čuditi. Fortepan su u jesen 2010. godine pokrenula dvojica mađarskih zaljubljenika u fotografiju, Akos Szepessy i Miklos Tamasi. Zamislili su ga kao svojevrsni internetski vremeplov gdje će se objavljivati obične fotografije iz svakodnevnoga života koje su snimili obični ljudi. Odaziv je bio velik, pa se na portalu skupilo već 70 tisuća fotografija. U tome mnoštvu ima i slika s Jadrana, no fotografije luka i brodova iznimno su rijetke. Nema ih ni stotinu! Ipak, dostatno da izaberemo nekoliko pravih jadranskih bisera.

Kad su Mađari i more u pitanju onda je posve očekivano da najveći dio fotografija bude iz njihove Rijeke i uže okolice, ponajprije iz Opatije bajne. Opet očekivano u objektivu su najčešće parobrodi tvrtke koja se na hrvatskome zvala Ugarsko-Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo. No, teško da je itko tako govorio, te je bila opće poznata po skraćenici njezina talijanskoga imena: Ungaro-Croata.

Dojmljiva brzina

Gotovo svi brodovi koji su preživjeli Prvi svjetski rat zaplovili su 1923. godine pod oznakama novoga brodara, Jadranske plovidbe sa Sušaka, preteče današnje Jadrolinije. Osobito dojmljiva je slika iz riječke luke, snimljena 1908. godine, na kojoj u prednjem planu dominira bijela parna barkasa, no obzor je zastrt dimom parobroda Pannonia. Bio je to jedan od prestižnih brodova Ungaro-Croate, izgrađen 1896. godine u poznatom britanskom brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. u Newcastleu na rijeci Tyne. Uz naglašenu udobnost krasila ga je i brzina: stapni parni stroj od 1500 konjskih snaga davao mu je dojmljivih 16 čvorova.

Carska i kraljevska ratna mornarica rekvirirala ga je 1916., a služio je kao brzi transportni brod. Sve do 3. rujna 1918. kada se kod primoštenskoga Rta Ploča, poznatom i kao Punta Planka, sudario s drugim parobrodom Ungaro-Croate. Bio je to Brasso koji će na kraju nadasve živopisnoga života, 1963. godine, skončati u Svetome Kaji kao Jadrolinijin PagPannonia je bila teže oštećena pa je do kraja rata bila na mrtvome vezu. Kad je popravljena dobila je ime Sarajevo, no u floti Jadranske plovidbeostala je manje od godinu dana.

Stradanje Leona

Prodana je 1923. tvrtki S.A. di navigazione marittima Costiera iz tada već talijanske Rijeke. Ta je kompanija preuzela mnoge brodove Ungaro-Croatei s njima uspostavila linije između Rijeke te kvarnerskih otoka i istarske obale, koji su Rapalskim ugovorom pripali Italiji. Brod je dobio ime Eneo, a ono mu je ostalo i nakon što je 1926. prodan venecijanskoj brodarskoj tvrtki San Marco.

Kada su Talijani počeli obnavljati bijelu flotu novim motornim brodovima, Eneo je 1930. prodan grčkome brodovlasniku Yiannisu Tsengasu, točnije njegovoj kompaniji Lakoniki Steam Navigation. Dobio je ime Leon. Kronike Drugoga svjetskoga rata bilježe da je Leon 18. travnja 1941. godine postao žrtvom njemačkih zrakoplova koji su, u jeku osvajanja Grčke, haračili Egejskim morem.

Godine 1917. Zsuzsa Vargha snimila je u Rijeci zadimljenu fotografiju još jednoga broda Ungaro-Croate, parobroda Gödöllö. I on je stigao s navoza Wighama Richardsona na rijeci Tyne, ali u veljači 1902. godine. I on se našao u službi K. und K. Kriegsmarine kao brzi transporter, a u flotu Jadranske plovidbe ušao je pod imenom Zagreb.

Dvostruko potapanje

Kad su 1941. godine i na Jadranu zapuhali vjetrovi rata, Zagreb je bio među brodovima koje je skupina domoljuba potopila na sidrištu Soline u zaljevu Klimno na Krku, kako ne bi pali u ruke Talijanima. No, bilo je to daleko od pravoga potonuća, brodovi su tamo samo legli na plitko dno, pa je Talijanima trebalo tek nekoliko tjedana da ih sve izvade, poprave i uvrste u svoju flotu. I tako je Zagreb postao Enrico Baroni. Kapitulacija Italije u rujnu 1943. zatekla ga je u Splitu, pa su ga partizani potopili kako ne bi pao, ovaj put u njemačke ruke.

Srećom ni tada nije bio teže oštećen, pa su ga u ljeto 1946. izvadili pripadnici Odreda za spašavanje JRM i oteglili na popravak u splitsko brodogradilište. No, nekadašnji Zagreb nije bio samo popravljen, nego i temeljito obnovljen. Kad je 1948. predan Jadroliniji kao gotovo novi brod imao je i novo ime – Dalmacija. Brodit će pod njim sve do 1963., ali ni tada, star već 61 godinu, nije otišao u rezalište. Nazvan je Cres, kako bi ime Dalmacija mogao ponijeti najveći brod Jadrolinije koji se, s blizancem Istrom, gradio u Puli. Na samome kraju prosinca 1967. nekadašnji je Gödöllö doplovio na groblje brodova u Svetome Kaji…

Društvo Dalmatia

U godinama između dva svjetska rata mađarski su fotografi bili rijetkost na tada jugoslavenskome Jadranu, pa je i slika luka i brodova malo u internetskoj galeriji Fortepana. No, tu su dva prava bisera! Fotograf Karoly Ofner je 1937. godine načinio antologijsku sliku parobroda Kosovo na vezu u Šibeniku, te izvanrednu panoramu splitske luke. Slici Splita, snimljenoj s vrha Marjana, dodatne su riječi suvišne, pa se pozabavimo parobrodom Kosovo.

Kada su se putnički brodari iz Makarske, Šibenika, Zadra i Visa 1908. godine udružili u društvo Dalmatia, krenuli su u dotad neviđenu obnovu flote. Tako su u Monfalconeu, u posve novome brodogradilištu Cantiere navale Triestino braće Cosulich, naručili novogradnje 1. i 2., svoje najprestižnije brodove, blizance Trieste D. i Split D. Poslije samo pet godina mirnih plovidbi zapuhali su vjetrovi Prvoga svjetskoga rataTrieste D. je već u jesen 1914. godine rekviriran za potrebe Ratne mornarice.

Kako su se u tim ratnim godinama propisi o sigurnosti često i lako zaobilazili, dogodilo se da je cijenu nemaru i brzini platio i Trieste D. U travnju 1915. brod je u Trstu krcao teret za dalmatinske luke, no kratko prije isplovljenja se nagnuo i potonuo uza samu obalu. Istraga je pokazala da je parobrod ne samo bio prekrcan, nego je i teret bio nadasve loše složen. Nakon što ga je tvrtka Tripcovich izvadila poslije dva i pol mjeseca, Trieste D. je popravljen i odmah vraćen u službu.

Laka meta

Kad je cijela flota društva Dalmatia 1923. godine ušla u sastav novostvorene Jadranske plovidbe i Trieste je dobio novo ime – Kosovo. Elegantni bijeli parobrod ovjekovječio je Karoly Ofner, no snimio je on i rijedak motiv s broda u plovidbi: člana posade u svakodnevnom poslu na palubi. Ali idilična bjelina Kosova nije dugo potrajala.

U travnju 1941. godine parobrod se zatekao na vezu u Novom Vinodolskom gdje su ga preuzele pristaše tek uspostavljene Nezavisne države Hrvatske i na krmi podigle hrvatsku zastavu. Već u svibnju morale su je skinuti i brod predati Talijanima, sukladno odredbama sramotnih Rimskih ugovoraMussolinija i Pavelića. Talijani su mu ime odmah promijenili u Veglia.

Već 2. listopada 1942. to će se ime naći u kronikama Drugog svjetskog rata! Nekadašnje Kosovo plovilo je iz Tivta za Split, kad ga je pred ulazom u Pelješki kanal, nekih devet milja jugoistočno od Korčule, topničkom paljbom napala britanska podmornica Safari. Parobrod Veglia je bio laka meta, teško je oštećen, doskora je bio sav u plamenu, no posada ga je krajnjim naporom uspjela dovesti do obale nedaleko od Orebića gdje je nasukan. Prema talijanskim podacima poginule su četiri osobe, deset ih je ranjeno, no najviše, njih 25, vode se kao nestali.

Pioniri krstarenja

I na kraju naše plovidbe Fortepanom vedrija tema: scena iz splitske Gradske luke uhvaćen kamerom 1965. godine. Na mjestu gdje danas pristaju glamurozni kriljanski mini krstaši, prije pola stoljeća na vezu su bili njihovi davni preci, drveni jedrenjaci Pogled Polet. Prvi dug 19, drugi jedva 17 metara, pravi patuljci u odnosu na današnju turističku flotu! I oba ta pionira krstarenja Jadranom bila su s – Raba.
Pogled je samo dvije godine prije izgradio Anton Pičuljan iz Barbata, a vlasnici su mu bili Ivan Vidas i družina iz Supetarske Drage. Iz iste je luke bio i Polet, vlasništvo Ante Gulića, a izgrađen 1957. u brodogradilištu Stanka Matića u Banjolu. I oba ta broda, pod istim imenima, i danas plove na turističkim rutama…

IZVOR: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: