PRIČA KARLA LETICE: Hajduk ga je iz Omiša doveo kao eksplozivnog mladog vratara koji je pun samopouzdanja

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Hajduk je nakon pet i pol godina svladao Rijeku (2:1), a glavna priča utakmice je vratar Karlo Letica, koji je imao niz uspješnih intervencija, a maestralno je obranio i jedanaesterac kojega je pucao Gavranović.

Letica je rođen 11. veljače 1997. godine u Splitu. Njegova obitelj vuče korijene iz Tomislavgrada, gdje mu je rođen otac Ante, ali već on je zarana preselio u Omiš, gdje živi od 1968. godine. Karlo je, dakle, dijete Omiša, a pošto živi preko puta stadiona logično je bilo da prve korake napravi u tamošnjem nogometnom klubu. Bila je to njegova samostalna odluka, s obzirom da mu se nitko u familiji nije ozbiljno bavio nogometom.

Njegova obitelj ima brod za turističke rute, a Karlo je oduvijek volio more i pomagao u raznim poslovima. Ljubav prema ribolovu naslijedio je od djeda s majčine strane (djevojačko Stanić), koji je cijeli život bio ribar. No, jako brzo je postalo jasno da će nogomet odrediti njegov životni put…

Samo godinu dana je Karlo trenirao u Omiša. Tamo ga je kao početnika trenirao Neno Mlinar, koji je skrenuo pozornost na njega tadašnjem treneru seniorskih vratara Omiša Milenku Bikiću, a ovaj opet kolegi iz Hajduka Igoru Vukmanu. Vukman mu je otvorio vrata Poljuda i zarana je Karlo počeo živjeti na relaciji Omiš – Split. Na Poljudu je to bila jako dobra generacija iz koje su izašli Nikola Vlašić i Andrija Balić, a Letičina konkurencija na golu je bio Marin Ljubić (danas je branio za drugu momčad protiv Lučkoga). Često su znali braniti po poluvrijeme, obojica su bili izrazito talentirani, a u prvoj juniorskoj sezoni donesena je odluka da Letica ode na posudbu, okuša se u seniorskom nogometu.

Letica će kasnije kazati kako su mu treneri u Hajduku bili Bikić, Balić, Varvodić i Gabrić, a posudba u redove trećeligaša Mosora za njega se pokazala punim pogotkom. Tamo je upoznao Luku Vučka, koji se na zalazu karijere skrasio u Žrnovnici poslije Istre, koji je za njega smatrao čak i da je veći potencijal od Lovre Kalinića u tim godinama jer bolje igra nogama i skloniji je istrčavanju. Bilo je to sjajno društvo za Leticu, kojemu su se preko Treće lige počela otvarati raznorazna vrata, nakon Mosora je polusezonu odradio u Vala, a rujan 2015. godine i trenutak kada ga je Vučkov bivši suigrač Ferdo Milin pozvao u U-19 reprezentaciju svakako mu je bila jedna od prekretnica. Karlo je bio jedini član Hajduka u toj akciji, a tog rujna je za Dalmatinski portal izjavio:

– Dobio sam poziv za turnir u Japanu i tamo branio najbolje u karijeri. Osvojili smo turnir, protiv Šizuoke odigrali 0:0, gdje smo pobijedili na jedanaesterce, svladali Španjolsku sa 2:1, te Japan istim rezultatom. Meni je to bilo super iskustvo, nešto najljepše što mi se dogodilo. Hvala izborniku Milinu na ukazanoj prilici, mislim da sam pristupom i obranama opravdao povjerenje. Bio sam prezadovoljan svojim obranama.

Razgovarali smo s dosta trenera vratara iz tog vremena i svi redom ističu da ga je u prvi plan gurnuo – Tonći Gabrić. O čemu se zapravo radi? Damir Burić je bio trener, prvi vratar sjajni Kalinić, a na sastanku je struka odlučila da će u slučaju Lovrine prodaje prvi vratari biti Grbić ili Letica (tko se pokaže boljim), dok će Stipica tu kao iskusniji biti pričuva. U to je vrijeme Karlo bio sretan što je uopće na radaru prve momčadi, ali kad je završila sezona, sve se promijenilo, došao je Marijan Pušnik i Letica je odlučio otići na novu posudbu, samo da negdje brani.

S obzirom da je srednju školu završio u roku, a također i maturirao na vrijeme, govorio je ‘ako to ne bude to, upisat ću Pomorski fakultet’. Otišao je u – Rudeš. Bila je to za njega još jedna dobra odluka, branio je u Drugoj ligi, a prošle zime, kada je došlo do prodaje Kalinića u Gent, zadržan je u Hajduku kao mlad i perspektivan vratar koji će sazrijevati zajedno s Grbićem i čekati svoju priliku. S obzirom da je Dante Stipica izabran da bude prvi vratar, Letica je uglavnom  branio za Hajduk II koji će te sezone biti prvak 3. HNL i ući u viši rang.

Prošlog ljeta, 11. kolovoza, Letica je debitirao za prvu momčad Hajduka kod trenera Joana Carrilla u pobjedi protiv Slaven Belupa od 1:0. Nakon susreta je zahvalio cijeloj momčadi i kazao:

– Najljepši poklon za moj debi je ‘clean sheet’.

Još je branio u Kupu protiv Oriolika i Šibenika, a Jadranski derbi protiv Rijeke mu je bio četvrti seniorski nastup.

Oni koji ga bolje poznaju nisu iznenađeni njegovim obranama na Rujevici. Za visinu od 2,01 m je izrazito eksplozivan vratar, te je jako dobar u igri s nogama. Do te mjere da je u stanju predriblati napadača i odigrati pas, a krasi ga i odlika da je pun samopouzdanja. U 2017. godini o njegovu razvoju računa vodi trener vratar prve momčadi Tihomir Bulat, a sve do Rujevice Karlo je bio praktički malo poznat široj javnosti. Nakon ozljede Stipice u Osijeku, Letica je stao na vrata Hajduka u teškoj i zahtjevnoj utakmici, protiv Rijeke.

Nećemo (još) širiti priču na vratare koji su iz Hajduka postali reprezentativci, ali Letica je svakako veliki potencijal kojega, uz pravilan razvoj, čeka velika karijera. Tako nam ožalošćene Rujevice, tužnog Keka, šokiranog Gavranovića i napokon vesele Hajdukove svlačionice.

IZVOR: dalmatinskiportal.hr

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: