Straćare u centru Splita prijete stanovnicima i turistima: Parija je potres, srića Isusova da dica nisu stradala. Kad turisti pitaju zašto su kuće ovakve lažem da su stradale u ratu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Tek što smo navikli na vijesti da se borovi po Marjanu ruše, počele su padati i kuće u Varošu.

Jednokatnica na adresi Kamenita ulica 57, jučer oko 16 sati i 15 minuta uz glasan prasak pretvorila se u pepeo i polomljene daske, a kako su te minute izgledale ispričao nam je prvi susjed Arsen Fredotović.

– Pari potres da je bija! Ka i uvik, dica su se isprid igrala. I prije je bila malo urušena, ali sad je do kraja pala. Nije ona od betona, to su daske, a stara je bila, čini mi se, priko 80 godina – govori Arsen dok nam pokazuje ogrebotine na svom motoru:

– Razbilo ga je. I svitlo i sa strane ode. Policija je bila i napravila zapisnik. Ima se na toj kući još šta rušit, pa mi se čini da će opet past. Neće dva dana proć – uvjerava nas Arsen dok iza ugla nailaze ostali Varošani čuditi se kako nitko nije stradao.
Kažu da je vlasnik kuće neki Imoćanin, živi u Njemačkoj. Pokušali su do njega doći, ali bezuspješno.

A do te jučer srušene kuće, još je jedna polomljena. Željezo, kabeli i beton vise s prizemnice. Izgledaju kao da će svaki tren pasti na ulicu. Kad smo je ugledali, bili smo sigurni da je to ta kuća što se srušila sama od sebe. Ali, kažu stanari da je građevinska inspekcija dovela u ovo stanje još prije 27 godina i da otad stoji kao zaštićeno materijalno ruglo. Prekoputa je još jedna napuštena, derutna kuća. Ima ih koliko hoćete.

U proročanstvo da će se srušiti vjeruje i gospođa Ivana. Kad je turisti pitaju što se onoj bespravnoj kući dogodilo – laže da je stradala u ratu. Sramota je priznati strancima da skoro tri desetljeća stoji opasna po život. Sad joj pogotovo nije svejedno:

– Sin mi ima sedan godina, a on i druga dica igraju se isprid te dvi kuće. Ja van ne mogu opisat koji je to bija zvuk, koji je to bija “bum” kad je pala. Gledan je l’ neko nešto ruši. Al’ kad je taj dim veliki krenio, kad san došla vanka i maloga ne vidin i ne čujen, a znan da je bija tu jer san ga tu i ostavila, pazite to je… Onda je teta Ivana počela vikat smiri se, oni su tu. Taj osjećaj nikad neću zaboravit – priča nam još potresena majka. Kaže da susjedi deset godina upozoravaju na straćaru, ali ništa.

– Došli policajci, dobili živčani slom. Onda vatrogasci, njih udarila struja. Rečeno je na kraju da će komunalci sanirat tu kuću, ali ako će odgovornost bit na njima, nećemo dočekat. Nisu dolazili, a obzirom na brzinu reagiranja kakvu inače imaju, sumnjam i da oće – kaže ivana.

I gospođu Mariju čiji dom gleda na ove dvije ruševine iznenadio je nagli prasak:

– Čula san di su pala dva kamena, ali nisan obadavala. Niko ne zna čija je kuća, kako li ću ja onda znat. Iman tlak, pa san išla prošetat, uzela malu pesicu, kad odjednom “ooo”! – širi gospođa Marija ruke, izrazom šoka na licu dočarava:

– Sve se zacrnilo, ajme mila majko! Od suside dičica se non-stop tu igraju, srića božja in ništa nije bilo, srića Isusova šta su par minuti prije ušla u kuću, bilo bi ujmemenigospemoja!

Izvor:slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: