Stručnjak za obalnu meteorologiju: Neki dijelovi Dalmacije bit će posebno izloženi vremenskim ekstremima, a bura bi mogla postizati neočekivano jake udare, uraganske brzine

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

Izgleda da su nepovratno prošla vremena kad su teme o klimatskim promjenama u mainstream medijima bile rijedak gost. Sad je situacija došla do druge krajnosti – od “klimatskih promjena”, svedenih najčešće na “klikabilne” senzacionalističke naslove, čovjek se ne može obraniti.

Popularizaciji je pridonijelo to što su ekstremne vremenske prilike, kao najuočljiviji element povezan s promjenama, gotovo svakome stigle na prag, u obliku – ovisno o kojem dijelu svijeta se radi – jakih suša, bujičnih poplava, snažnih uragana i slično.

Na Dalmaciji su se ove godine vrlo ilustrativno prelomile različite vremenske pojave u svojim ekstremnim oblicima. Dobar dio Dalmacije u proljeće je, na primjer, zahvatio mraz takvih razmjera da je u više općina i gradova proglašena elementarna nepogoda.

Uslijedilo je višemjesečno razdoblje suše s katastrofalnim posljedicama za poljoprivredne kulture, okončano, barem kad je zadarsko područje u pitanju, velikim poplavama izazvanim naglim i obilnim padalinama.

Znanstvenici se slažu da su sve izraženiji vremenski ekstremi najvjerojatnije posljedice klimatskih promjena. U redu, to smo apsolvirali, ali što dalje? Hoće li, na primjer, takve pojave u budućnosti biti još izraženije? Kako se Hrvatska priprema na promjene?

Možemo li odgovornost za štete prouzročene snažnim vremenskim nepogodama svaliti na nepreciznost meteoroloških prognoza, jer da su bile preciznije mi bismo… što? Spriječili nepogode? Ili štetu?

Prema onome što nam je rekao prof. dr. sc. Branko Grisogono, fizičar s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i stručnjak za planinsku i obalnu meteorologiju, u budućnosti se još izraženije meteorološke pojave mogu očekivati statistički, a hoće li se pojavljivati i dinamički, “još ne znamo jer još ni jedna domaća vlast nije naručila takvu studiju”.

Ni interesa ni sredstava

– U Skandinaviji, na primjer, kao i u većem broju alpskih zemalja to je obavljeno, poboljšava se i nanovo preračunava. Domaće analize projekcija oborina za Dalmaciju, gdje jedino DHMZ radi sustavan napor vrijedan međunarodne pažnje, sugeriraju da će nam za dvadeset, trideset godina manjkati stotinjak milimetara oborina godišnje.

Pitanje koliko će biti poplavnih oborina zahtijeva posebnu skupinu projekata i analiza koje, zbog nezainteresiranosti naše vlasti nisu ni započete na ozbiljnoj razini.

Za sada kvalitativno nagađamo da će u budućnosti suše biti u prosjeku malo žešće ili dulje, te da bi se poplavne oborine pojavljivale dosadašnjom učestalosti ili čak malo rjeđe, ali će biti jače. Podvlačim, to su preliminarne i svakako neadekvatne projekcije. Nažalost, danas ne postoji politička i strateška volja da se to detaljno procijeni i prema tome prilagodi daljnji razvoj Hrvatske i posebice Dalmacije.

O tome hoće li neki dijelovi Dalmacije biti posebno izloženi vremenskim ekstremima, dr. Grisogono kaže: “Da, svakako, ali to treba proučiti u okviru ozbiljnih znanstveno-obrazovnih projekata”.

– Takva su pitanja relevantna, ali osiromašena hrvatska znanost samo ih prepoznaje, no nema sredstava dati odgovore građanstvu, gospodarstvu i posebice turizmu, poljoprivredi i vatrogastvu. Mi tek površno znamo da su otoci izloženiji rizicima klimatskih promjena nego, na primjer, grad Senj, ali to nije dovoljna spoznaja.

Ravni kotari i šire područje Zadra očito su jako izloženi ovim promjenama; prisjetimo se Zadra ne samo od prošlog ponedjeljka, nego i poplava od prije dvije godine. Zašto to ne proučavamo? Zašto nas vlade i ministri prisiljavaju da za to tražimo novce EU-a?

 

 

Nemoralno je tražiti strane projekte koji traju tek nekoliko godina, a radi se o kapitalnim pitanjima za zemlju, smatra profesor Grisogono.

Zadarske poplave potegle su i pitanje preciznosti kratkoročnih i dugoročnih vremenskih prognoza. Dr. sc. Krešo Pandžić, zamjenik ravnateljice DHMZ-a, kaže da se one svugdje rade prema sličnim atmosferskim i klimatskim modelima, no postoje ograničenja i za one kratkoročne, kao, na primjer, za grmljavinsko nevrijeme, i one dugoročne prognoze, koje se primjerice odnose na suše.

Navodi kako za područje jugoistočne Europe, uključujući i Tursku, postoji projekt Svjetske meteorološke organizacije vezan uz prognoze bujičnih poplava, ali vjerojatnost ostvarivanja prognoze nije zajamčena jer su te pojave izrazito lokalnog karaktera.

Gdje su strategije?

Općenito uzevši, mogu se odrediti uvjeti, ali ne i posve točno vrijeme i mjesto za neke meteorološke pojave tipa grmljavinske oluje. Vjerojatnosnom metodom koju omogućuju “ansambl” prognoze vremena, određuje se postotak vjerojatnosti neke pojave, pa je to negdje 80 posto (primjerice za bujične poplave), negdje manje, ali ni prognoza od 20 posto nije zanemariva – sjetite se samo, kaže dr. Pandžić, prognoze da će talijanski grad Aquilu zatresti jaki potres dva puta uzastopno, prema procjeni vjerojatnosti od svega dva posto. I dogodilo se!

Neke se pojave, zatim, događaju jednom svakih pedeset ili sto godina, a onda Dalmaciju veliki mraz pogodi dvije godine zaredom. Svakako, razvijanjem vjerojatnosne metode prognozira se pojava i kakav bi mogao biti njezin utjecaj, a kada se pitanju utjecaja priključe i drugi dionici kao što su Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Hrvatske vode, službe za spašavanje, Crveni križ itd., može se očekivati osjetan doprinos ublažavanju učinka vremenske/klimatske katastrofe, kaže dr. Pandžić.

No lokalne ekstremne meteorološke pojave dio su puno šire i puno kompleksnije slike utjecaja klimatskih promjena. Maruška Mileta iz “Zelene  akcije”, suradnica na Programu klimatskih promjena, objašnjava kako se prilagodbom promjenama nastoje smanjiti njihove posljedice, dok mjere ublažavanja nastoje adresirati glavne uzroke, smanjenjem emisija stakleničkih plinova.

– Oba su pristupa nužna jer i ako uspijemo drastično smanjiti emisije unutar desetljeća, prilagodba će i dalje biti potrebna zbog već postojećih i nadolazećih posljedica klimatskih promjena – kaže Mileta.

Podsjeća da je Europska unija 2013. godine usvojila strategiju adaptacijekoja ne obvezuje države članice, već ih samo potiče da donesu nacionalne strategije.

– Vlasti RH već nekoliko godina pričaju o raznim strategijama, poput Strategije niskougljičnog razvoja RH i Strategije prilagodbe, no kasni se s njihovim donošenjem. Niskougljična je strategija bila najavljena još za prošlu godinu, pa onda za siječanj ove godine, da bi došla na javno savjetovanje tek sredinom lipnja.

Ova je Strategija prvi dokument takve širine koji zadaje jasan pravac tranzicije u niskougljično društvo i najavljuje kraj fosilne ere, no postavlja se pitanje političke volje i hitnosti provedbe, posebno jer još čekamo njezino usvajanje.

Političari ne vide problem?

Što se tiče prilagodbe, radna verzija Strategije prilagodbe klimatskim promjenama objavljena je na internetskoj stranici projekta, javnost je pozvana da šalje komentare, “no to je učinjeno u srpnju ove godine, ponovno tijekom ljeta, što je za tako važnu Strategiju neozbiljno”.

– Najavljeno je da će nacrt Strategije biti objavljen tijekom ovog mjeseca, na službenom portalu e-Savjetovanje. Nadamo se da će se to doista i provesti jer, s obzirom na već poprilično katastrofalne posljedice klimatskih promjena, dosta kasnimo.

Pitanje je kako će se i kojom hitnošću, primjerice, provesti prilagodba u poljoprivrednom sektoru jer ove godine i hrvatski vinari upozoravaju kako zbog zatopljenja prijeti katastrofa jer grožđe sazrijeva znatno ranije.

Iako se više ne može govoriti kako se klimatske promjene događaju negdje drugdje, većina političara u Hrvatskoj, a posebno u Vladi, o toj temi i dalje ne priča.

– Stručnjake imamo i političari se mogu konzultirati pa i educirati, no tu je najveće pitanje, naravno, politička volja, kao i pojedini interesi, poput onih industrijskih. Koliko se Hrvatska sporo kreće u pitanju borbe protiv klimatskih promjena ilustrira primjer Škotske, gdje još od 2009. godine imaju poseban zakon koji se odnosi na klimatske promjene, a planira se uspostaviti i Povjerenstvo za pravednu tranziciju koje će savjetovati škotske ministre i ministrice o prijelazu na ekonomski učinkovitiji i održiviji gospodarski model.

Mileta je skeptična prema ideji da će hrvatske političke stranke ovu temu kao prioritetnu prepoznati i iskoristiti pred iduće izbore.

– To se ni do sada nije dogodilo, koliko god okolišne udruge i drugi upozoravali na ono što se trenutno događa u svijetu i kod nas. Ako pogledamo dosadašnje preizborne i postizborne programe, klima, pa i okoliš, uvijek su se nalazili vrlo nisko na listi.

Iako se sada sve više u javnosti može čuti o klimatskim promjenama, to je nažalost zbog sve vidljivijih posljedica koje su nam bliže i više nisu negdje u dalekoj Aziji ili Africi. Kako bi se reklo – reagiramo tek kada se problem nađe u našem dvorištu i kada nam ostaje malo vremena za pronalaženje rješenja. No nadam se da će Vlada RH ipak konačno prepoznati klimatske promjene kao jedan od najvećih izazova današnjice i tu temu shvatiti ozbiljno, a ne oportuno – zaključuje Mileta.

Preuzeto sa: SLOBODNA DALMACIJA

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: