Tuga na Križinama: kaos u KBC-u zbog korone, ljudi u kolicima na žezi čekaju u koloni, teški bolesnici primaju infuziju na ulici…

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Svakoga dana stojeći na ljetnoj žegi pred splitskim KBC-om na desetine bolesnika čeka razne preglede. Zbog posebnih epidemioloških mjera u bolnicu ne mogu kako žele, u hodnicima ne smiju čekati pa im preostaje – i onim teško bolesnima i invalidima i djeci – trpjeti na ulici pred vratima bolnice.

A kakve su to drame ispričala nam je iz prve ruke Dragica Jerkov (60) iz Splita. Ona i njezina majka Nataša Taraš (83), koja živi u Domu za starije i nemoćne u Zenti, proživjele su teše muke kad je Nataša u utorak ujutro prevezena u KBC Split na Križinama, pod sumnjom u upalu pluća, a moguće i COVID-19.

Inače, Dragica Jerkov je supruga proslavljenog bivšeg košarkaša Željka Jerkova, koji je ujedno predsjednik Kluba olimpijaca i potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Njezina majka Nataša je teški neurološki bolesnik, imala je dva moždana udara, nepokretna je i ne može govoriti.

– U utorak oko 11 sati dobila sam telefonski poziv od socijalne radnice iz Zente da mi majku kolima Hitne pomoći voze na Križine na Hitni prijam, jer da teško diše i da se vrlo vjerojatno radi o upali pluća. Odmah sam sjela u auto i pohitala na Križine. Tek kada sam došla ispred Križina i kada sam vidjela majku postajem svjesna da sam ja svojoj nepokretnoj majci postala pratilja, jer iz Zente nitko s njom nije došao kao pratnja. U neku ruku mi je to bilo i drago, jer sam mislila kako ću ja kao kći, moći učiniti nešto da pretrage u bolnici prođemo što prije. No prevarila sam se – kaže Dragica.

NIKAKO SMJESTITI MAJKU

– Majka je bila u polusvjesnom stanju, uopće me nije prepoznala, što nije bio slučaj nikada prije i imala je poluotvorene oči. Jako je teško disala, ali nije imala ​maskicu za kisik. Tada me je medicinsko osoblje zamolilo da pričekam i nakon 15 minuta je izišla medicinska sestra, a ja sam zamolila da je pregleda netko od neurologa. Nakon 15-ak minuta majku prevoze na Infektologiju – govori Dragica.

Dragica odmah kreće prema Infektologiji, koja je udaljena od Hitnog prijama nekih par stotina metara.

– Majku ubrzo na invalidskim kolicima dovode dvojica odjeveni u skafandere i ostavljaju je pred Infektologijom. A, tu ispred je stanje kao iz “noćne more”. Mislim da su i u Domovinskom ratu, prije 25 i više godina postojale bolje poljske bolnice, nego ono što je postavljeno ispred Infektologije. Tamo je stavljen šator za dvoje ili troje pacijenata i četiri kontejnera koji nemaju klimatizaciju, a oni koji nemaju “sreću” da borave u njima, sjede ili leže s infuzijama na rukama. Neki od njih su toliko iscrpljeni da jedva sjede na sjedalicama…

U nemogućim temperaturnim uvjetima tako je prolazio dan.

– Bila su čak 33 stupnja, bolesnici ispred zgrade jedva su disali, nisu mogli do zraka, vani su im davali infuziju, vadili krv… Nedugo potom s kombijem Hitne pomoći doveli su pacijenta, ali ga nisu uveli u zgradu nego ostavili na stolici vani. Čovjek je bio bez obuće, ali to nikoga nije bilo briga… Tek nakon pola sata su ga legli na ona pokretna ležeća kolica.

Moja majka je ležala u kontejneru, jer sam ja​ inzistirala da je tu polegnu. Mislila sam da sam “uhvatila Boga za bradu”. No do 16 sati, dakle gotovo četiri sata, nitko nije ni njoj ni ostalim pacijentima, od medicinskog ili pomoćnog osoblja, dao ni jesti ni piti – objašnjava Dragica.

VIŠESATNA AGONIJA

Tek nakon svega proživljenog dolazi do susreta s liječnikom.

– Oko 16 sati do mene dolazi mladi liječnik i pita što mi tu radimo. Ja mu ispričam cijelu priču i on me tada pita za rendgensku snimku majčinih pluća. Kažem mu da sam čula da je rendgen napravljen prije više od četiri sata na Hitnom prijamu, ali da nam ga nitko nije dao i da bi ga morao naći u sustavu koji, kako kažu naši političari, besprijekorno funkcionira – kaže Dragica.
Tek tada, nakon više od četiri sata boravka ispred bolnice, taj mladi liječnik, koji je po Dragičinim riječima bio vrlo pristojan i dobronamjeran, pita je li majci vađena krv i uzet bris na COVID-19.

– Ustanovljavamo da ni jedno ni drugo nije napravljeno. Tada u 16 sati kreće vađenje krvi i uzimanje brisa. Imala sam osjećaj da smo svi mi ispred Infektologije kao neki biološki otpad, a ne ljudi. Cijelo to vrijeme ja majku, koja leži u kontejneru na 33 stupnja, perem, dajem joj malo vode na usta, stavljam joj na usne vlažne maramice… Sama sebi postavljam pitanje, što bi bilo s mojom majkom da me iz Zente nisu obavijestili da je vode u bolnicu, odnosno da sam ja kojim slučajem otišla na poslovni put, na koji sam morala otići, ali sam ga odgodila… – tužnim će glasom Dragica. U tim trenucima saznaje da na Infektologiju primaju ljude po prioritetima, odnosno po dijagnozi.

– Nitko od njih i ne zna majčine simptome i njezinu dijagnozu, jer je nitko nije ni pregledao. Oko 18 sati medicinsko osoblje utvrđuje da nitko mojoj majci nije uzeo uzorak mokraće (dva sata nakon vađenja krvi i uzimanja brisa) i tada joj uzimaju mokraću. Liječnik mi pri pregledu u kontejneru kaže da majka ima upalu pluća, jer je uspio pronaći njezin rendgen s Hitnog prijama. Kaže mi da je temperatura uvjetovana upalom pluća i da moramo pričekati nalaz testa na koronavirus.

Pola sata poslije na moje inzistiranje liječnik mi kaže da se i po nalazu krvi vidi da je u pitanju upala pluća. Želeći znati koji je njihov daljnji plan za moju majku ja im govorim da ispred Infektologije stojimo od 12 sati. Liječnik mi kaže kako ja mogu otići, ali ja ne želim jer se o majci netko mora brinuti. A ovaj sustav to očigledno nije sposoban – veli nam Dragica.

Pitala je i gdje će ona večeras spavati zato što je majka možda zaražena, pa ona može zaraziti svoje ukućane.

– Liječnik mi odgovara kako on to stvarno ne zna i kaže mi da će odlučiti što dalje kada dođu nalazi za pola sata – govori Dragica.

‘VI NJU VODITE ĆA’

Ubrzo joj prilazi medicinska sestra.

– Kaže mi da vodim majku jer je sve gotovo, a ja pitam gdje ću je voditi jer mi je majka izišla iz Doma u Zenti, a ne iz svojeg stana. Sestra u čudu pita, što iz kojeg je doma izišla, a ja joj odgovaram da bi te podatke trebala imati u sustavu. Ona mi odgovara “Vi nju vodite ća”, a ja pitam je li im došao test na koronavirus. Ona niječno odgovara.

Ponovno je pitam kako ću je odvesti u starački dom u Zenti, kada ne znam ima li koronavirus ili ne i da na taj način dovodim u opasnost stotine staraca, ali odgovor ne dobivam. Medicinska sestra mi tek kaže kako će joj intravenozno dati antibiotik. Inzistira da majku vodim ili će je oni prevesti u Dom u Zenti. Dobila je taj lijek intravenozno i to je prva terapija koju je dobila od 12 do 20.30 sati, čak nije dobila ni svoju redovitu terapiju koju inače prima – kaže Dragica, koja majku odvozi svojoj kući.

– Suprug mi je pomogao da je uvedem u kuću i nas dvoje smo se sada zatvorili u kući s mojom majkom. Ne damo nikome ni blizu i čekamo nalaz na koronavirus. Naručila sam privatnog liječnika, koji će obići majku i pregledati je kako treba. Suprug mi nije išao na posao, kao ni ja, jer ne želimo nekoga dovesti u opasnost, ako mi je majka pozitivna na koronavirus. Ujutro poslije povratka iz bolnice otvaram otpusno pismo i u njemu ne piše ništa, osim da ima malu sjenu na plućima, niti ne piše što je dobila od lijekova.

U konačnici test je ipak stigao, i donio dobru vijest.

– Test na koronavirus moje majke na svu sreću je negativan. No ja je ne dam u Dom na Zenti, dok god ne osnaži. Liječit će je u mojoj kući liječnici privatne prakse, specijalist obiteljske medicine i doktorica specijalist pulmologije, koja je otišla u mirovinu i koja sada radi privatno. Ta ​ pulmologinja pregledala je majku kod kuće i ustanovila da ima upalu oba plućna krila. Žena se ne može načuditi kako je nisu ostavili u bolnici… Tek kada bude bolje vratit ću je u Zentu. Imam sreću da mogu platiti majčino liječenje, a što je s drugima koji to ne mogu i o kojima se nema tko brinuti? – pita se Dragica Jerkov.

izvor: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: