1,301
U ponedjeljak bi iz splitskog KBC-a, sa Zavoda za kardiokirurgiju, trebao kući biti otpušten Ivan Šušnjara (66) iz Splita, kojemu je doc. dr. sc. Mate Petričević, specijalist kardiokirurgije i pročelnik Zavoda, sa svojim timom doslovno “zakrpao” srce na kojemu je od infarkta nastala rupa promjera šest centimetara.
Operativni zahvat koji do sada nikada nije opisan u svjetskoj medicinskoj literaturi uspješno je obavljen i šjor Ivan se jako dobro osjeća, pa nas je jučer čak i primio u svojoj bolesničkoj sobi kako bi prozborili nekoliko riječi.
– Dobro se osjećam. Evo više od mjesec dana sam u bolnici i malo mi je dosadilo ležati. Još lani, 23. prosinca, doživio sam srčani udar zbog kojeg je bila potrebna operacija. No, nije mi to prvi srčani. Prvi sam imao u svibnju prošle godine, ali on je prošao bez većih posljedica. Ovo mi je novi početak, sada mogu slaviti svoj prvi rođendan, pomladio sam se. Ponovno sam rođen i veliko hvala dr. Petričeviću, svim ostalim liječnicima i cijelom medicinskom i nemedicinskom kadru na kardiokirurgiji, koji su divni i požrtvovni ljudi – rekao nam je Ivan Šušnjara.
Povratkom kući šjor Ivan započinje i svoju rehabilitaciju, iako je već i u bolnici radio vježbe s fizijatrima za jačanje mišića, prvenstveno nogu, koje su malo oslabile od stalnog ležanja.
– A jedno mjesec dana moram ostati kod kuće da se oporavim i onda mogu početi izlaziti vani u šetnju. Ne smijem se puno naprezati, već samo šetati, i to za početak po ravnome. Ne smijem po stepenicama. I do sada nisam igrao nogomet i balote, pa neću ni od sada – u šali će Ivan Šušnjara.
Da je operativni zahvat bio prijeko potreban i da “ništa dobro” nije čekalo Ivana da kojim slučajem nije operiran, potvrdio nam je još jednom dr. Petričević.
– Pacijentovo srce je prije operacije radilo s 15 posto kapaciteta, a sada nakon operativnog zahvata ono radi s kapacitetom većim od 30 posto, što je dovoljno za normalan život. Kada kažem normalan život, mislim na život koji omogućava da čovjek ode u samoposlugu, šetnju…, naravno, bez igranja nogometa, bez trčanja. Na kraju je najvažnija činjenica da je čovjek živ, jer bi sa svojim stanjem, da nije bilo operativnog zahvata, već bio mrtav, kazuje dr. Petričević.
Kako nam kaže dr. Petričević, za neka tri mjeseca pacijent bi mogao ići na terapiju za srce u neku od hrvatskih ustanova specijaliziranih za tu vrstu medicine.
– Jedno tri mjeseca će trebati da zaraste prsna kost, a do tada će pacijent morati mirovati kod kuće, odlaziti u lagane šetnje, obavljati kontrole u našoj ambulanti i uzimati prepisanu terapiju. Bude li se pridržavao svega onoga što ćemo mu prepisati, ne sumnjamo u njegov potpuni oporavak i on će taj način dobiti maksimum od svog života – kazuje dr. Petričević.
Inače, sam operativan zahvat, koji je vrlo zahtjevan, trajao je više od osam sati. Kao što smo već pisali, pacijent je imao akutni infarkt miokarda koji se zakomplicirao rupturom (puknućem) mišića lijeve klijetke. Zbog toga je nastao defekt stijenke lijevog ventrikula (lijeve klijetke), gdje je u srcu nastala ruptura od šest centimetara.
– Defekt je utvrđen ultrazvučnim pregledom, a potvrđen magnetskom rezonancijom. No, operacija se nije mogla odmah obaviti i morali smo sa zahvatom čekati minimalno četiri tjedna, za koje je vrijeme pacijent bio u bolnici. Naime, da bismo mogli šivati srčani mišić, moraju proći najmanje četiri tjedna, budući da je samim infarktom srčani mišić promijenjen i jako je loših svojstava, što bi onemogućilo šivanje – objašnjava dr. Petričević.
Da splitski kardiokirurzi nisu obavili ovaj zahvat, smrt pacijenta bi bila neizbježna. Međutim, budući da se radi o operaciji koja i nije baš “čupanje zanoktice”, trebalo je pacijenta “nagovoriti” da pristane na operativni zahvat.
– Smrt bi bila neizbježna jer je pacijent polagano gubio krv u srčanoj ovojnici i to smo mu i rekli, odnosno obavili smo razgovor s njime. Na svu sreću, pacijent je pristao na operaciju, jer operacijski mortalitet za ovu vrstu rupture iznosi oko 70 posto. Od deset ovako operiranih ljudi, već na operacijskom stolu ili do dolaska u jedinicu intenzivnog liječenja nakon operacije umre njih sedam. Zato je trebalo biti hrabar pristati na ovaj operativni zahvat i šjor Ivan je na svu sreću pristao – kaže dr. Petričević.
Operativnim zahvatom zbrinuta je rupa na srcu.
– Postavili smo posebnu zakrpu od decelulariziranog matrixa (cor-matrix). Riječ je o materijalu koji podsjeća na krpu, odnosno mrežicu od kolagena, na koju se nalijepe matične stanice iz krvi bolesnika. Potom se iz tih matičnih stanica u staničnoj signalizaciji s okolnim stanicama srčanog mišića stvara, odnosno razvija novi mišić. Laičkim rječnikom rečeno, srčani mišić ponovno naraste na toj rupi, odnosno popuni je – objašnjava nam postupak dr. Petričević.
Ovakva operacija splitsku bolnicu svrstava u sam svjetski vrh bolnica za kardiokirurške operacije, budući da je ovakva vrsta zahvata neusporedivo teža od, recimo, transplantacije srca, za koju “obični puk” smatra da je nešto najteže u kardiokirurgiji.
– Ovakav tip operativnog zahvata spada u najkompleksnije kardiokirurške procedure, koje su rezervirane za kardiokirurške centre najvišeg stupnja kompetencije, koji obavljaju operativne zahvate visokog rizika na srcu – zaključuje doc. dr. sc. Mate Petričević.
izvor: slobodnadalmacija.hr