Zbog svega što se događa oko koronavirusa teško je odlučiti što napraviti odmah danas. Trebamo li čekati više informacija? Ili učiniti nešto danas? Ono što je sigurno; koronavirus ide prema vama. Dolazi velikom brzinom, pitanje je to dana ili tjedna. Kada virus dođe, tvoje zdravlje bit će narušeno, tvoji sugrađani će biti u izolaciji, netko će na kraju i umrijeti. Izmoreni liječnici i medicinske sestre će morati odlučiti koji će pacijent dobiti kisik, a koga će doslovno pustiti da umre. Jedini način da se ovakve slučajevi ne dogode je socijalno distanciranje i to odmah. Ne sutra, već odmah danas. To znači da što više ljudi bude u svojim kućama. Političari, gradonačelnici, ozbiljni poslovni ljudi imaju snagu, moć i odgovornost da zaustave širenje virusa. Možda vam danas sve to izgleda smiješno i pitate se hoće li vam se ljudi smijati? Hoće li biti ljutiti na vas? Hoćete li izgledati jadno i glupo? Ne bi li možda bilo bolje da netko drugi to učini umjesto vas? Hoću li ja svojim postupkom oštetiti ekonomiju? No, kada za dva ili četiri tjedna cijeli svijet bude doslovno zaključan, kada nekoliko dana ograničenog kretanja spasi brojne živote ljudi vas više neće kritizirati. Oni će vam zahvaliti što ste napravili najbolju moguću i jedinu ispravnu odluku, piše Tomas Pueyo na Medium.com.
Svijet je zahvatila pandemija koju više nitko ne može zaustaviti. Trenutno su najveće žarišne točke Italija, Iran i Južna Koreja. Ima nekoliko zemalja sa sve većim brojem novih slučajeva, a većina ih je na zapadu. Uzmimo za primjer Kinu. Kada je 21. siječnja otkriveno 100 slučajeva koronavirusa, to nije bilo realno. U tom trenutku u danu je bilo 1.500 novih slučajeva, a taj je broj samo rastao. No, vlasti u Kini to nisu tada znali. Oni su znali da ima 100 slučajeva nove bolesti. Dva dana kasnije odlučeno je da se grad Wuhan zatvori. U tom trenutku broj zaraženih u danu je bio 400, no u stvarnosti ta je brojka bila puno veća. Bilo je zaraženo 2.500 ljudi svaki dan, no oni to nisu znali. Dan nakon toga još 15 gradova je zatvoreno. U tom se trenutku za dva dana broj zaraženih počeo smanjivati. Svi gradovi u Kini imali su veliki rizik da se virus opasno proširi, no zahvaljujući pravodobnim odlukama i mjerama opreza uspjeli su to spriječiti. Južna Koreja, Italija i Iran imali su mjesec dana vremena za naučiti neke stvari, no nisu. U Južnoj Koreji ima sve više zaraženih, a postavlja se pitanje kako to nije slučaj u Japanu, Tajvanu, Singapuru, Tajlandu i Hong Kongu? Sve navedene zemlje bile su pogođene SARS-om 2003. godine i svi su iz toga izvukli pouku. Naučili su koliko su ovakve stvari opasne i ozbiljno su shvatili prijetnju. U Americi je Washington State kao Wuhan. Broj slučajeva sve je veći, trenutno ih je 140. No, neke su brojke zanimljive. U jednom trenutku na tri zaražena bio je jedan umrli. Znamo da je smrtnost od koronavirusa u drugim sredinama između 0,5 i 5%, no kako ona može biti 33%? Stvar je u tome što nije bila riječ o samo tri slučaja. Za tri slučaja su odgovorni znali, no ta je brojka u tom trenutku bila veća. No, ako ima 140 registriranih slučajeva, to znači da je realna brojka deset puta veća. Slično je i u Francuskoj. Ako je u danu registrirano 1.400 novih slučajeva i 30 smrtnih ishoda, to znači da je broj zaraženih trenutno puno veći. To znači da je brojka od 1.400 veća za 20 puta, te je broj zaraženih veći od 20.000.
Španjolska ima slične brojke kao Francuska. Negdje oko 1.200 slučajeva, a to znači da je broj zaraženih 20 puta veći. Slično je bilo u Wuhanu, no prave mjere maksimalno su smanjile mogućnost širenja virusa. S brojem slučajeva koje danas imamo u SAD-u, Francuskoj, Iranu, Njemačkoj, Japanu, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Wuhan je već bio zatvoren. Svjetska zdravstvena organizacija stopu smrtnosti procjenjuje na 3,4%, no to se ne može tako gledati. Postoji razlika, smrtnost u Južnoj Koreji je 0,6%, a u Iranu 4,4%. Zašto je tome tako? Postoje dva načina za izračunati stopu smrtnosti. Jedan način je omjer umrlih i registriranih slučajeva ukupno, a drugi način je umrli/zaključeni slučajevi. Prvi račun nije dobar jer ima dosta otvorenih slučajeva koji mogu rezultirati smrtnim ishodom. Drugi također nije precizan jer smrt nastupa brže nego što će se netko potpuno oporaviti. U Kini je stopa smrtnosti između 3,6% i 6,1%. Vjerojatni postotak smrtnosti je između 3,8% i 4%. To je 30 puta gore od gripe.
U Južnoj Koreji je prvi postotak 0,6%, dok je stavka umrli/zaključeni slučajevi čak 48%. No, i za to postoji objašnjenje. Oni testiraju svakoga, ima dosta otvorenih slučajeva te ih dugo drže otvorenima. Imaju veliki broj kreveta u bolnicama tako da to mogu priuštiti. Virus najviše napada stariju populaciju pa je jasno da će biti opasniji u Japanu gdje ima dosta starijih ljudi, u odnosu na npr. Nigeriju. Postoje i klimatske razlike, no još uvijek nije jasno kako se virus ponaša na određenim temperaturama. Države koje brzo i na vrijeme reagiraju imat će manju stopu smrtnosti, imat će malo slučajeva i situacija će biti za svih lakša. Prema procjenama pravodobne mjere mogu smanjiti smrtnost za čak deset puta! Oko 20% slučajeva treba hospitalizaciju, 5% intenzivnu njegu, a oko 2,5% vrlo intenzivnu njegu s ECMO uređajima. Problem je što takvi uređaji ne mogu biti brzo proizvedeni i kupljeni. U Americi takvih uređaja je prije nekoliko godina bilo 250. Ako imate 100.000 zaraženih, oko 20.000 će biti hospitalizirano, 5.000 će trebati intenzivnu njegu, a njih 1.000 će trebati ECMO uređaj, a toliko ih nema. Ima tu problema i s nedostatkom maski. Neke brojke kažu da bi veliki broj slučajeva značio da u Americi ima maski za samo dva tjedna.
Pandemija je uzela maha, teško je sada smanjiti. Ima pozitivnih primjera. Tajvan npr. ima samo 50 slučajeva zaraze, a jako je povezan s Kinom. Ključna stvar je da nema interakcije među ljudima. Studije pokazuju da se virus može proširiti na dva metra udaljenosti, ako je osoba zaražena. Virus može preživjeti čak devet dana na metalu, plastiti i keramici. Najbolja mjera je ljude što duže držati u kućnoj izolaciji. To je već dokazano i 1918. kada je zavladala epidemija gripe.
Italija je prvo zatvorila Lombardiju, no idući dan shvatili su da mjere moraju provesti u cijeloj zemlji. Nadamo se da ćemo rezultate vidjeti u idućim danima. Gledajući situaciju u Wuhanu, prošlo je 12 dana od trenutka kada se grad zatvorio do pada broja zaraženih. U teoriji bi u Hebeiju bilo 40% više zaraženih da su dan kasnije zatvorili grad. To bi značilo da bi i broj umrlih bio veći, a bio bi i puno veći kolaps u gradu. Samo jedan dan, izgleda smiješno, ali svaki dan je važan. Ako svaki dan odgađate odluku morate imati na umu da se sve više rađa novih slučajeva. Vjerojatno u vašem okruženju ima stotine ili tisuće slučajeva koji još nisu registrirani. Vrijeme za djelovanje je odmah. Ovo je vjerojatno jedini put u posljednjih deset godina da dijeljenje članka može spasiti živote. Morate znati da sami vi možete spriječiti katastrofu, ali samo ako već danas shvatite ozbiljnost situacije, drži Tomas Pueyo.
