Nakon što se Nikola Vlašić po dolasku iz Hajduka odličnim igrama istaknuo i u ove sezone neprepoznatljivom Evertonu, reagirao je i izbornik Zlatko Dalić.
Mladi nogometaš Evertona dobio je poziv za ključne susrete reprezentacije Hrvatske u play offu protiv Grčke 9. i 12. studenoga.
Dalićev prethodnik Ante Čačić Vlašića nije još smatrao kalibrom za A vrstu, pod njim je zaigrao tek protiv Meksika u prijateljskom susretu. Za razliku od njega Dalić se uopće nije mislio, na njegov neupitan talent i u Premiershipu ekspresno potvrđenu kvalitetu odmah je reagirao pozivom. Halo Liverpool!
– Sretan sam zbog poziva u reprezentaciju, vjerujem da sam ga zaslužio. Nadao sam se tome s obzirom na izbornikove izjave posljednjih dana u medijima kako ozbiljno računa na mene – rekao nam je jučer Vlašić.
Nadaš li se i nastupima, naime već se kalkulira kako bi mogao biti Dalićevo specijalno oružje za Grke, možda i u početnoj postavi?
– Vidjet ćemo što će biti. Za mene je i sam poziv velika nagrada. Trenutno sam jako sretan i zbog toga, a ako dobijem koju minutu sigurno ću biti presretan. Ne trebam sad o tome razmišljati. Ako i ne budem igrao tu je i kvalifikacijska utakmica protiv mlade reprezentacije Grčke dan poslije uzvrata (op. p. 13. studenoga u Solunu). Spreman sam pomoći mladoj momčadi – skromno će kao i uvijek Vlašić.
‘Nikad nisam sumnjao u sebe’
Bit će teško protiv Grka u doigravanju, najteži su mogući protivnik?
– Obrambeno su jako dobri, čekaju svoje prilike iz kontri i iz prekida. Trebat će nam puno strpljenja u obje utakmice, ali vjerujem da će naša veća kvaliteta na kraju doći do izražaja. Spreman sam zaigrati ako izbornik tako procijeni. Nisam nikada sumnjao u sebe, pa tako ne sumnjam ni sada. Nemam se čega bojati, koliko god važne te utakmice bile.
U Evertonu si se odmah po dolasku brzo snašao, probio u momčadi i iskazao odličnim igrama, bez obzira što nisi ni prošao pripreme s momčadi te iako si joj se priključio tek krajem kolovoza?
– Oduševljen sam. Ovdje je srećom više utakmica, u Europskoj ligi, Liga kupu pa sam se u tim susretima pokazao treneru i uvjerio ga igrama da mi da šansu i u prvenstvu. U Evertonu ujedno i daju priliku mlađim igračima, ima nas više Lookman, Holgate, Davies… Daj Bože da ostanemo svi na okupu – poželio je Vlašić, ali i naglasio.
– Što se toga tiče sve je super, ali teško je stoga što momčadi ne ide dobro, a kad je tako teško je nastaviti s dobrim igrama. Zbog toga pada samopouzdanje igrača, uvuče se strah u momčad što se vidi i na utakmicama. A na treninzima se najbolje vidi koliko ti igrači mogu kada se malo opuste. Ne možeš im uzeti balun.
I mediji i navijači te ističu kao jednu od rijetkih pozitivnih točaka u ovoj sezoni Evertona?
– I suigrači mi govore da ne mogu vjerovati kako se mogu nositi s njima, u ligi, s obzirom da sam stigao iz hrvatske lige. No, nije ugodna situacija. Da se razumijemo, da je riječ o Hajduku vjerojatno bi trener još i ranije bio promijenjen. Nije ovdje tako lako promijeniti trenera nakon što je posložio cijelu momčad, cijeli sustav, stožer.
– Žao mi je. Koeman je čovjek koji me doveo u Everton, koji mi je pružio priliku da igram. Vidjelo se i na njemu da mu je žao što odlazi, ali je realan, svjestan je bio da se to može dogoditi. To je tako u balunu, kada momčadi ne ide prvi je na udaru trener, čak i ako nije najviše to njegova zasluga. Lakše je promijeniti trenera nego 25 igrača.
Teže je braniti se nego napadati
Kolika je razlika igrati u HNL-u i u Premiershipu?
– U Hajduku smo praktično uvijek mi bili ti koji smo napadali u HNL-u, probijali smo neki bunker izuzev protiv Dinama, Rijeke. U Evertonu protiv Arsenala, Chelseaja, Liverpoola… igramo povučenije, a protiv druge polovice lige ofenzivnije. Teže je igrati kad se branimo jer protivnički igrači odrade toliko mnogo kretanja u napadu da je to strašno.
– Nije mi uopće problem igrati u napadu, pogotovo s balunom u nogama. Kada te protivnički igrač napada lakše ga je “izbaciti”. U HNL-u igrač bi stajao i čekao te. A kraj njega još dvojica. Pa kad “probiješ” prvoga čekaju te još dvojica. Zato je u Premiershipu kad kreneš lakše proći dvojicu.
A tereni?
– Ne treba se ovdje bojati da će ti kod nekog pasa odskočiti balun ako je upućen “po podu”. Nema ovdje grba na terenu. Nedavno je dva dana padala kiša. Kada smo dolazili na teren mislio sam tko zna kakav će nas travnjak sad dočekat, a ono – tapet.
I obitelj je često s tobom u Engleskoj, otac Joško, sestra Blanka je također tu? Pomažu ti u prilagodbi?
– Već sam se prilagodio i naviknuo na vrijeme, hranu, uvjete… Samo fali sunca ha, ha, ha. Kad bih imao slobodan dan u Splitu cijeli dan bih proveo na suncu, a sada nigdje sunca.
Jesi li gledao derbi Hajduka i Dinama?
– Prvo poluvrijeme su “pojeli” Dinamo, gušt je bio gledat. U drugom smo malo pali, i psihički. Uvijek je tako, oni stisnu. Trebali smo dobit’, trebao je biti dosuđen penal na Ercegu za Hajduk u samoj završnici. Obrambeni igrači Dinama nikako nije mogao doći do lopte, Erceg je bio ispred njega. Da je dosudio penal šta bi to tek onda bilo na Poljudu…
Preuzeto sa: slobodnadalmacija.hr
