Vi ste mi novinari zadnja šansa. Obraćam vam se u strahu za vlastiti život. Žrtva sam maltretiranja od policajca koji je na mene čak i pištolj “potegao”, pa ako me se ne zaštiti – ne znam stvarno što bi mi se sljedeće moglo dogoditi – kaže nam Zlatko Reljić iz Povlja na Braču.
Ovaj uspješni poslovni čovjek, magistar ekonomije, koji živi na relaciji Zürich – Povlja, tvrdi da je žrtva policajca koji ga maltretira punih sedam godina i koji mu je idilu života na otoku na kojem je uložio silan novac – pretvorio u noćnu moru.
Pištolj o pojasu
– U strahu sam da će izazvati fizički obračun, dobro me isprebijati i onda to pokriti “prekršajnim nalogom”. Čak sam mu rekao da ću mu platiti da me ostavi na miru, ali neće ni da čuje, nego svaki put ponavlja jedno te isto: “Reka san ti da ćeš vidit ko san ja!” – kaže Reljić.
A sve je, priča, počelo kobnog trinaestog ožujka 2010., kada je sudjelovao u prometnoj nesreći koju je, shvatit ćete kasnije, “skrivio policajac koji nije bio u službi”.
– Vozio je brzo i jednostavno se otraga zabio u moje auto. Šteta je na mome autu bila poprilična, na njegovu manja, međutim, kad sam htio pozvati policiju na uviđaj, rekao mi je da očito ne znam tko je on i inzistirao da se nagodimo na licu mjesta, o čemu nisam htio ni čuti. Kad je stigla policija, shvatio sam da je i on policajac, a kasnije mi se sve razbistrilo na Prekršajnom sudu u Supetru. To je bila lakrdija! Ja sam sjedio na klupi kao optuženik, a on je, demonstrirajući silu u uniformi i s pištoljem o pojasu, šetao po sudnici i doslovno diktirao sucu što da napiše o nesreći!? Interesantno je da su iz izvještaja o udesu nestali njegova žena i dijete koji nisu bili vezani, pa je ispalo da je sam bio u automobilu kada me udario. Na koncu je sudac donio odluku da smo obojica krivi i da svatko mora namiriti svoju štetu – kaže Reljić i dodaje da se zbog toga žalio Višem prekršajnom sudu.
– Oni su utvrdili bitne povrede postupka i vratili predmet na ponovno odlučivanje Prekršajnom sudu u Supetru, no postupak nikad nije obnovljen. Ne znam je li u međuvremenu sve otišlo u zastaru, ali znam da od tada imam stalne probleme s tim jednim te istim policajcem koji me do sada više od dvadeset puta zaustavio da bi mi odrezao drakonske kazne, a pri tome me svaki puta silio da ga čekam po dva sata dok napiše izvještaj – veli Reljić, koji se radi toga više puta žalio na ponašanje bračkog policajca, koji ga, veli, maltretira – njegovim nadležnima u PP “Supetar”.
“Iako mi je obećano da će sve istražiti, i da će, ako pronađu bilo kakve nepravilnosti, dotičnoga i kazniti – do dana današnjeg ništa se nije dogodilo. Kad ga sretnem dok nije u službi, obavezno mi s ciničnim osmijehom pokaže srednji prst. Poruka mu je od prvoga dana uvijek ista; “da ću vidjeti tko je on na Braču”. I, nažalost, vidio sam. Nitko od otočnih odvjetnika ne želi me zastupati na sudu jer je on u pitanju; boje ga se taksisti, vozači autobusa, suci, a o lažnom svjedoku kojeg je doveo na Sud, i koji mi je priznao da je lagao o prometnoj nesreći koja se dogodila – da i ne govorim”.
Nakon posljednjeg susreta s “pobješnjelim policajcem”, Zlatko Reljić je odlučio da će se na sve moguće načine pokušati zaštititi od njegove samovolje.
– Šteta je već napravljena. Moj poslovni partner iz Švicarske, vlasnik informatičke tvrtke Jürg Vonburg – poučen onim što mi radi policajac koji je očito izvan kontrole nadređenih – ne želi ovdje više investirati niti eura, a nakon što smo kupili stotine tisuća četvornih metara zemlje, restoran, apartmane… – kaže Reljić, što nam potvrđuje i sam Vonburg i dodaje da mu nije jasno kako je to sve moguće u zemlji članici Europske unije.
Posljednji susret Reljića i “njegova” policajca bio je najmučniji.
Strah od ‘šerifa’
– Radio sam u masliniku i osjetio jaku bol u prsima. Tražio sam da po mene dođe hitna pomoć iz Supetra, no oni su mi sugerirali da se odvezem na trajekt i odem u bolnicu u Split. On me zaustavio na cesti između Mirca i Sutivana. Pokazao mi je da sam prekoračio brzinu, ja sam priznao prekršaj i onda je počelo to njegovo razvlačenje. Molio sam njega i kolegu da me puste, nudio im i vozačku dozvolu i osobnu kartu samo da što prije odem u bolnicu jer me strašno probadalo u prsima. Na koncu su, ipak, na to pristali, a kad sam se vratio iz bolnice dočekala me “čestitka”: 3000 kuna za prekoračenje brzine, 500 kuna za oduzimanje vozačke dozvole na tri mjeseca i nevezanje pojasom – i, pazite sad – 3000 kuna za bježanje policiji!?
Da se razumijemo, ja sam poslovni čovjek, i uopće mi nije bio problem platiti kaznu, što je i red kad se napravi prekršaj – ali o ovom sam maltretiranju obavijestio njegove nadređene, jer ja nisam pobjegao, već su me policajci pustili i prema dogovoru zadržali moje dokumente. Obećali su mi da će ga umiroviti, no to se ne događa. Odvjetnik iz Splita koji me zastupa kaže da nisam jedini kojem ovo radi, i da se “po Brača” žali na njega, ali su u strahu od tog “balkanskog šerifa” koji kroji pravdu mimo zakona – kaže Reljić, koji je ovih dana napustio Hrvatsku jer se tu, objasnit će, ne osjeća sigurnim.
Što o svemu kažu odgovorni iz policijske postaje Supetar koju Reljić sedam godina zasipa usmenim i pismenim prijavama protiv policajca, a koji ga, prema njegovim navodima – maltretira i stalno mu prijeti: ” U odnosu na Vaš upit možemo Vas izvijestiti da smo do danas (5.10. 2017. op. a) zaprimili ukupno tri pritužbe (2011., 2012. i 2013.) temeljem kojih su provedeni adekvatni postupci, te nisu potvrđeni navodi iz pritužbi o čemu je podnositelj obaviješten pisanim putem. S poštovanjem Odjel za izvještajnu analitiku i odnose s javnošću PU splitsko-dalmatinske”.
Preuzeto sa: slobodnadalmacija.hr
