Ante Erceg se već stabilizirao u Dubaiju, traži taman stan u Dubai Marini, preselit će iz hotela; treninzi su svakodnevni, koji put u Al Ahli, drugi put kod Shababa, treći u Dubai FC, tri su kampa, jedan klub, pa kako nam priča šetaju od jednog do drugog ili trećeg mjesta za treninge.
Bio je pod stresom prelaska, odlaska iz Hajduka, “nisam zna’ di gonim…”, kaže iskreno, a sad se opustio, smirio, pa se i odazvao za razgovor. Otišao je teška srca, ali u ime bogatog ugovora (1,2 milijuna dolara po sezoni) koji se ne odbija za vlastitu i dobrobit svoje obitelji.
– Bilo mi je jako teško otići iz Hajduka, ali presudila je ponuda koju jednostavno nisam mogao odbiti, osigurava egzistenciju mene i moje obitelji. Bilo mi je jako teško. Prvi dan kad sam došao tu, na trening, rasplakao sam se. Kad sam došao u taj moj novi klub tek tada sam postao svjestan da više neću čuti onaj huk s tribine, podršku navijača Hajduka i da više nisam dio te obitelji.
Kažu oni koji imaju, kad mi bude teško, sjetim se stanja na svome računu?!
– Ozbiljno govorim, nije patetika. Suze su mi došle… Ali morao sam misliti na sebe i na svoju obitelj. Novci su bili preveliki i morao sam to učiniti, tražiti da odem. Svi su me jako dobro prihvatili. Kad se razgovaralo o ugovoru i kad sam rekao da želim milijun, oni su mi rekli ne može. Nego milijun i dvjesto! Baš su me ugodno iznenadili.
Bili su burni dani pregovora povuci-potegni?
– Bio sam u Zagrebu par dana i čekao odluku Nadzornog odbora. Na kraju nisam znao ostajem li ili idem, bio sam pod stresom, ali eto, na kraju je ispalo kako je ispalo. Zahvalio bih se gospodinu Kuzmaniću iz Nadzornog odbora koji me cijelo vrijeme podržavao i znao je u kakvoj sam situaciji i razumio je i znao je što je najbolje i za mene i za Hajduk. Kad sam čuo da je cijeli NO odobrio, odmah sam poletio s mojim zastupnicima u Dubai, obavio preglede i na kraju potpisao taj ugovor.
Kako je dolje?
– Temperatura je 28 stupnjeva, jako je toplo, šetam u šlapama i kratkim hlačama i majici. Nije vruće, ali je stvarno toplo. Bit će vruće u svibnju kad skoči na 50 stupnjeva. To ćemo vidjeti kako je… Grad je stvarno predivan, kao da me netko ubacio u neki film iz snova. A što se tiče goriva jeftino je, oko 3 kune. Svi voze benzince, nema dizela, jako skupa auta, svi imaju novca.
Ima i naših, tu je recimo Ferdo Milin, Zadranin i hajdukovac, izbornik selekcije “do 17”?
– Baš sam se jučer upoznao s Ferdom Milinom i njegovim stožerom, bili smo na večeri, ljudi su mi rekli što god mi treba da im se javim. Trenutno sam u hotelu, baš danas idem naći sebi stan. Prvi put sam doživio da je za stanovanje sve neograničeno, možeš uzeti što god zaželiš i koje god hoćeš auto možeš izabrati. Klub sve plaća.
Ovo je na slici, tvoj…?
– Lamborghini.
Kažu da je gužva na cestama epskih razmjera. Babilonska.
– Je. Makar imaju po osam traka, a koliko sam uspio vidjeti jako su loši vozači. Trebam krenuti puno ranije na trening, vidio sam u kojem ću kvartu živit. Morat ću krenuti sat i pol ranije. Imaju tri kluba, pa treniramo na različitim stranama, Al Ahli, Shabab i Dubai. A petak i subota su im praznici, pa će biti lakše voziti. Izvježbat ću se.
Utakmica je sutra?
– Je, igramo već u četvrtak, trener me stavlja u prvu postavu, iako još nisam spreman i nisam trenirao 20 dana, imao sam i temperaturu, tek se vraćam, nisam upao u ritam kakav volim.
Tu je najpoznatija faca Senegalac Moussa Sow?
– Je, ali trenira sa strane. Valjda sam ja došao umjesto njega, a oni bi ga rado prodali, kako mi se čini.
Nego, kakva je spiza, jelo, piće?
– Sa svih strana svijeta! Sve, ama baš sve. Ima restorana svih kuhinja. Alkohol smiju točiti samo strancima. A ima svega što ti srce zaželi. Ovo je za mene kao Disneyland. Tamo gdje ću živjeti u Marini Dubai, restorani su svake vrste. Tako da nema nikakvih problema.
A kad ćete opet u Split?
– Prvenstvo nam traje do kraja travnja, ja mislim da sam prvi petoga u Splitu. Kad temperatura skoči na 50…
Kako je došlo do ponude iz Emirata, najprije smo spominjali Brondby, pa Seattle…? Odlazak je bio svo vrijeme u zraku?
– Nisam mogao vjerovati da nekome iz HNL-a i momku od ipak 28 godina kao što sam ja, da se daje takva cifra. Brondby je davao oko 400 tisuća eura meni, a Seattle oko 650.000, tako bi mi ostalo kad se odbije porez koji je u Americi visok. Hajduku bi od Seattlea išlo oko 1,2 milijuna eura pa tu ponudu moji agenti nisu ni proslijedili u Hajduk. Tako su igri ostali samo Emirati.
Kad se danas osvrnete, tko vam je bio najdraži suigrač Hajduka?
– Moj najdraži… Iskreno, svi su me prihvatili. Ponosan sam što sam bio dio takve obitelji i cijenili smo se međusobno. Nedostajat će mi jako svi u svlačionici. Cijenili smo se. Najbliži su mi bili oni koji su već otišli, Ćosić, Kvesić, a u zadnje vrijeme Pešić, Juranović, Toma Bašić, Almeida, Futacs, oni su mi čak čestitali među prvima. Zahvalio bih im na svemu.
A Ahmed Said, kad biste se porječkali oko penala ili dodavanja?
– A šta se tiče Saida, ma to je prošlost. Jednostavno se desi i to se zaboravi u jedan dan. Ovdje imamo jednog isto se zove Ahmed Said, stoper je, valjda neću s njim imati problema, ha, ha, ha… Šalim se. Said je jako dobar dečko, ali na terenu smo svi mi malo različiti, probude se emocije. Nikome ništa ne zamjeram, dapače.
Samo pohvale sipate?
– Pa da, to je istina. Zahvalio bih se najviše predsjedniku Kosu i direktoru Brancu koji su veliki profesionalci i žele dobro klubu i napravili su puno. Ako ostanu napravit će velike stvari. Njih dvoje su stali uz mene kad sam dolazio u Hajduk iz Turske i kad nitko nije bio uz mene i kad su mnogi smatrali da ja uopće nisam dorastao Hajduku.
Kako će vaš odlazak sada pasti navijačima?
– Nadam se toplo da će me razumjeti i dopustiti da se vratim u Hajduk kad mi istekne ovdje ugovor.
Stvarno?
– Da, to mi je ogromna želja. Da se vratim. Sad je bila prilika zaraditi, ali poslije toga Hajduk je moja želja kao što je bila da uopće zaigram za Hajduk. Sad mi je najveća želja da završim karijeru u Hajduku. Jednostavno sam sad morao misliti na sebe. Da uzmem novac koji rijetko tko dobije u životu. Ako me navijači prihvate da se ja vratim, vratit ću se čim ovdje odradim ugovor!
Tu je sad Zoran Mamić?
– Je, u Al Ainu, to je nekih sat vremena od Dubaija, to je najveći derbi, Al Ain protiv Al Ahlija, očekujem da ćemo ih pobijediti i da ću im zabiti pogodak!
Niste još grad razgledali?
– Utakmica odmah u četvrtak, trening, hotel. Ima vremena da razgledam grad. Ima ovdje puno turista, velegrad je, kao u filmu… Sve šta se može poželjeti i šta si sanjao, možeš ovdje naći. I to je odigralo ključnu ulogu u mene. U Seattleu je hladno, u Kopenhagenu je hladno, a ovo se nije moglo odbiti. Previše novca. Nije se smjelo odbiti. I nadam se kad odradim da će me prihvatiti da se vratim.
Zašto ne…
– Volio bih da me razumiju, davao sam za Hajduk i zadnji atom snage. I suze i krv i nadam se da su to prepoznali i da će me cijeniti zbog toga i dalje.
IZVOR: slobodndalmacija.hr
