Obično to tako bude – kad na teren odete s namjerom da intervjuirate dalmatinskog Pabla Escobara, da se zajednički slikate kako umirete od smijeha s jointom u ustima, a onda se u redakciju vratite s utjehom, s pola zrele lubenice i dinjom od četiri kila.
Taj Pablo, rečeni Escobar, strah i trepet zadarske narkoscene, krsnim se imenom zove Tomislav Rosan, rođen je u Pakoštanima, ima 80 godina, metar i 65, niti 50 kila, šiltericu sa šljokicama i jedan zub u glavi. I već godinama, kronično kaže, pati od astme, gihta i povišenog krvnog tlaka. Ne ističemo to zato da bismo čovjeku nepotrebno iznosili detalje iz zdravstvenog kartona u javnost, nego kako bismo razložno objasnili zašto se policija tako žestoko okomila na ovog opasnog djedicu. Koji po broju prijava i postupaka koji se protiv njega vode za uzgoj i preprodaju marihuane ispada, je li, glavni opskrbljivač “travom” od Zadra do Singapura. A čovjek samo sebi pokušava sačuvati i produžiti zdravlje. Ne vjerujete?
– Sve je to banda! Ma ko im mater… – odgovara Tomislav koji nas je primio u svoju kuću u Pakoštanima ne bi li stao na kraj pričama u javnosti kako je on nekakav veliki diler, krupni preprodavač indijske konoplje, čovjek “jači od sustava”, kako ga je jednom sarkastično okarakterizirala tužiteljica, koji tu “strašnu opojnu drogu” uzgaja u vrtu ispred kuće.Velika je to kuća na lijepom mjestu u Pakoštanima i ispred nje prostran vrt s dozrelim gredicama paprika i pomidora. A između njih, nažalost, samo tragovi pedesetak stabljika marihuane koje su prethodnog dana policajci povadili i ponijeli sa sobom.
Nažalost, kažemo, jer baš smo htjeli s “djedicom marihuanom” zapaliti po jednu trubu u dubokom hladu ispod velikih eukaliptusa, pa nek se oči sjaje! No policajci su “travu” odnijeli, a zauzvrat nesretnom Tomislavu ostavili novu kaznenu prijavu za uzgoj i preprodaju marihuane…
– Nikada nikome ništa nisam prodao! Ja samo spašavam živote. Svoj i tuđe. Koliko sam ih dosad spasio? Ne pitaj me. Ne želim ni znati – iskreno će Tomislav raskolačenih plavih očiju. Nekako mu se čudno sjaje, no Tomislav nas uvjerava da nikada u životu nije zapalio cigaretu, a kamoli joint.
– Došli su u civilu. Rekli su mi, zamislite, da se miris marihuane iz vrta “čuo” na ulici. Ušli su mi u kuću, meni ni u vrt nisu dali da uđem, i sve su povadili iz pitara i zemlje. Bilo je više od pedeset biljaka. Neke su imale pola metra, neke preko dva. Posadio sam ih prije mjesec i pol dana – govori nam Tomislav.
Prije dvije godine oslobodili su vas za uzgoj i navodnu prodaju indijske konoplje, ali presuda je ukinuta. Sada ćete opet morati po sudovima…
– Ma mogu mi svi popušit… – iživcirao se Tomislav. – Bolje mi je da ništa ne govorim…
Ali kad govori, stvari su jako zanimljive.
– Ja sam već bio na drugom svijetu. Doktori mi danas skidaju kapu. Imao sam giht prije sedam, osam godina, devet litara vode su mi izvadili iz desnog koljena – zavrće nogavicu kako bi pokazao ožiljke.
‘Ulje je zdravlje’
– Onda sam u Grazu, gdje sam radio i gdje mi danas žive žena i kći, pročitao knjigu dr. Gurschera o liječenju marihuanom. Uzeo sam šaku sjemenki marihuane i pomiješao s mlijekom. Kad sam to popio, giht kao da je netko rukom odnio. Nikad više nisam imao takve probleme. Kasnije sam se i astme tako riješio. Dok marihuana raste, ja sam zdrav. Dođem blizu nje i mirišem je – govori Tomislav i širi nosnice baš kao da će sada udahnuti cvijet s vrhova konoplje.
Kako je konzumira?
– Kao ulje. To je zdravlje! – kaže ushićeno i otrči do sobe po nekoliko staklenih bočica u kojima je bilo ulje kanabisa.
– Ovo liječi sve. Svima pomaže. A kad ne radim ulje, stavim nekoliko listova u biljni čaj – nastavlja Tomislav i pokazuje desetak kartonskih pakiranja viskija koje je pretvorio u malu biljnu apoteku. Za svaki slučaj, odmah na stol vadi i knjigu “Ljekovito bilje” Simona Ašića, kako bi nas uvjerio da njegovo znanje o ljekovitom bilju seže puno dalje od uzgoja marihuane.
U invalidsku mirovinu otišao je prije dvadeset i nešto godina. Dugo je radio kao hausmajstor u Austriji, a onda se vratio u rodne Pakoštane, u veliku kuću koju je sam podigao i u njoj sada sam živi. Vidi se to na svakom koraku, ali Tomislavu to puno ne smeta. Cijeni i voli svoj mir, ne gnjavi, kaže, nikoga, bavi se poljoprivredom i pomaže ljudima kad mu se obrate. Drago mu je pomoći, ali to se ne bi moglo reći i za ljude kojima je pomagao. Izvjesnu Marinu iz Banje Luke pozvao je u kuću da je uči kako se priprema ulje od kanabisa, a ona mu je ukrala marihuane u vrijednosti od 80 tisuća eura.
– Ubrala je i pobjegla. Da mi svi vrate dugove, imao bih milijun eura… – uzdahnuo je Tomislav.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
