Razgovarali smo s vatrogascima koji su u borbi s požarom izgubili dva vozila

Najveći požar ovog ljeta – dosad, a nadajmo se da će tako i ostati – napao je u subotu poslijepodne borove šume i makiju iznad Lokve Rogoznice, Medića i Mimica, a izgorjelo je stotinjak hektara šumske površine, nešto voćnjaka i maslinika. Brzom intervencijom gasitelja, kojih se do večeri skupilo 150 iz cijele Splitsko-dalmatinske županije, zračnih snaga i stotinjak pripadnika Interventne postrojbe Hrvatske vojske, vatrena opasnost nije zaprijetila kućama, gusto ispunjenima turistima.

Dan nakon uspješne borbe s ognjem posjetili smo opožareno područje, i da nije punktova s vatrogasnim vozilima i gasiteljima koji će dežurati najmanje do ponedjeljka i velike crne površine koja se uspela do vrhova brda, ne bi se ni reklo da je za vikend zaprijetila katastrofa. Plaže su pune, promet čak nije ni uobičajeno naporan i spor, a teren još uvijek nadlijeće Air Tractor koji polijeva dijelove zgarišta iz kojih se još dimi.

Ljudska nepažnja

Vozimo se uzbrdo do lokacije na kojoj se ipak tijekom požara dogodilo nešto neuobičajeno; vatrogascima domaćeg, omiškog DVD-a koji su se za vrijeme požara zavukli u jedan plameni džep izgorjela su dva navalna vozila, a znajući kako hrvatsko vatrogastvo godinama pati od kroničnog pomanjkanja tehničkih sredstava, iskreno nam je žao, kao da je izgorjelo naše. A i jest naše.– Naši ljudi našli su se u okruženju pokušavajući se probiti do čistine, i kad je bilo jasno da neće uspjeti, postupili su po propisima, napustili su vozila tako da ne ugroze svoje živote. Izgorjelo nam je novije navalno vozilo iz 2007. godine, vrijedno oko tri milijuna kuna, nabavljeno iz programa Vlade, te staro iz 1988. godine koje bi se moglo procijeniti na stotinjak tisuća kuna, ali strašno nam ga je žao jer smo ga taman sredili. Odličan je bio, tip-top – ispričao nam je Višeslav Pešić, zapovjednik DVD-a Omiš, koji je ukratko i opisao stanje na požarištu, koje je u jednom trenutku doista bilo alarmantno:

– Prema našim procjenama, uzrok je ljudska nepažnja, otvoreni plamen ili nešto slično, što će tek utvrditi istraga. Sreća u nesreći je što je puhala tramuntana, koja je vatru gonila od kuća prema brdima, premda je postojala mogućnost i da vjetar okrene, samo neki burin bio bi dovoljan da ode među kuće i to bi onda bilo gadno.

Dobra je okolnost što je na požar naišao jedan fire-bus koji je bio u redovitom izviđanju, a budući da na području Dalmacije nije bilo većih požara, brzo su nam priskočila četiri kanadera i dva Air Tractora, a ti momci čuda rade! O snazi vatre govori i činjenica da je u nekoliko sati izgorjelo oko stotinu hektara površine, većinom zapuštenih terena prekrivenih mladom borovom šumom koja je izniknula nakon velikog požara iz 2000. godine kad je bio veliki požar od Omiša do Vruje. To po ovim vrućinama gori ka ludo, mladi bori, brnistra, smrič, trava…

I ovaj put pokazali su se naši vatrogasci vrhunskima, njihova hrabrost i iskustvo su nenadoknadivi, ovo je vrlo strm teren i nije bilo lako gasiti, ali izveli su to profesionalno. Posebno smo zahvalni kolegama iz DVD-ova naše županije, Javnoj vatrogasnoj postrojbi iz Splita, državnim interventnim postrojbama iz Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika, te Hrvatskoj vojsci. Sustav je funkcionirao i nije došlo do većeg zla – objasnio nam je zapovjednik Pešić.

Vatreni Splićani

Do našeg dolaska velikoj većini vatrogasaca koji su se našli na požarištu došla je smjena pa smo zatekli uglavnom friške snage na straži. Ipak, uputili su nas gore u brdo, gdje još ima gasitelja koji su svjedočili požaru. Iz zvučnika nadaleko po pocrnjelom kamenjaru odzvanja “A girl like you”, veliki rock hit Edwyna Collinsa iz sredine devedesetih. Baš se nekako ludo uklapa u ambijent koji snažno vonja po gareži i treperi od vrućine.

A muzika, naravno, dopire od Splićana, požarište na ovom punktu nebu pod oblake motre članovi splitskog DVD-a Ivo Stanić, Krešimir Jozić iRenato Rossi. Došli su među prvima, požar je planuo oko 14 sati, oni su bili nešto nakon 15 sati na zapaljenoj strmini. Popeli se, rastegli, ugasili. Nema velikih priča. Pitamo ih gdje su proveli noć.

– U našem najdražem smještaju, hotelu “vedro nebo” – smiju se.

IZVOR: slobodnadalmacija.hr