Mosor je uzeo još jednu dušu, domar Špiro Gruica izgubio još jednog prijatelja: Nazvao me, trčao sam k njemu, ali treći put mi se nije javio na mobitel…

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Mosor je uzeo još jednu dušu. Dušu koja je cijelim svojim bićem živjela za tu surovu planinu i na kraju okončala život na njezinoj stijeni.

Tužna jučerašnja obavijest Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) kako nisu uspjeli spasiti iskusnog planinara Damira Mihanovića, bez obzira na dvije organizirane ekipe, jedne helikopterske i druge zemaljske, koje su se istovremeno uputile prema unesrećeniku, zavila je Mosor u crno.

Iza cijele priče krije se velika tuga i bol te sama surovost života koju Damirovi prijatelji i kolege planinari osjećaju.
Po treći put ove godine zovemo Špira Gruicu, mosorskog domara kojem se steže glas ponovo pričajući o smrti prijatelja.

– Nazvao me je oko osam i nešto, znajući da sam najbliže i pitao: Špiro gdje si? Ne osjećam se dobro, lijeva strana me nekako oduzima. Kazao sam mu: slušaj Miha, nemoj se nigdje micati, sjedi i ja dolazim do tebe.
Trčeći put staze gdje mi je rekao da se nalazi, sreo sam prijatelja iz Mravinaca koji je bio u društvu liječnika i oni su dalje sa mnom nastavili do njega. Dok sam išao prema njemu zvao sam ga na mobitel, drugi put kad mi se javio kazao je da je zvao i Gorsku službu.

Zvao sam ga nakon nekog vremena još jednom, ali mi se treći put nije javio. Kada smo stigli do njega nije bio pri svijesti, pokušali smo reanimacijom na sve moguće načine, ali više nije bilo pomoći – u dahu priča Špiro situaciju koja se dogodila u svega 15-ak minuta od prvog pozva.

Ni brzina nije pomogla

– Javili su mi se iz Gorske da dolaze i to se sve veoma brzo dogodilo. Doslovno u roku od 45 minuta, nije bio niti zlatni sat nego školski sat. Stavili su ga na nosila i odveli u helikopter – opisuje nam nemili događaj koji se jučer ujutro dogodio oko 8 i 30 sati.

Ponavlja nam Špiro kako su napravili sve što su mogli, ali, čini se da se ni sam ne može pomiriti s činjenicom da je Mosor uzeo još jednog njegovog prijatelja.

– Još se poklopilo da liječnik kojeg smo putem susreli vrši predavanja i dio obuke za HGSS. Ni on ga nije uspio spasiti reanimacijom – ističe mosorski domar kojem ova je ova godina jedna od možda najtežih u njegovoj karijeri.Osim velikih mu prijatelja i dvoje braće Aleksandra i Milana Stamenova, koji su u ožujku skončali na Mosoru, kaže kako mu je nedavno preminuo i Filip Sinovčić, još jedan prijatelj planinar, a sada i Miha, kako ga od milja zove.

– U ova tri mjeseca otišla su mi četiri draga prijatelja planinara, humanisti, dobri ljudi koji su pomagali u svakom trenutku. Kada su dva brata umrla, Sinovčić i Miha su došli i doslovce ih nosili od doma do helidroma. Sada, tri mjeseca nakon, obojica nisu više s nama, preminuli su – još uvijek ne može vjerovati dugogodišnji mosorski domar.

Za Mihu kaže kako je bio izuzetno iskusan planinar, dobar, vrijedan, redoviti sudionik brojnih akcija. Osim njega, emotivan status na društvenoj mreži napisao je Mihin prijatelj i planinar Velibor Marković.

– Zbog njega sam i zavolio planinarstvo. Naučio me je sve tehnike i pravila planinarstva i s njim sam prošao puno planina po našoj domovini Hrvatskoj. Ovo je slika s planinarske kuće Lugarnica u trenutku kada je on meni predao ključeve objekta i za moj mandat u zimu 2014 godine.

Vjerujte mi prijatelji da je Miha volio planine i Mosor najviše i eto, njegova se želja ispunila da je na vječni počinak otišao upravo s Mosora – tim riječima ga je pozdravio kolega planinar.

IZVOR: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply