SPLITSKI Možemo usprotivio se rušenju stadiona Poljud te založio za njegovu rekonstrukciji, ocijenivši kako je današnji zapušten i uništeni stadion prava slika svih onih koji su posljednjih tridesetak godina odlučivali u Splitu i o tome kako se brine za njegovo javno dobro.
Iz Možemo navode kako se projekt “Srušimo Poljud” priprema mjesecima javno, a tko zna koliko prije tajno. “Količina površnih, paušalnih ocjena koje su se dosad plasirale u ovom procesu teško je podnošljiva svakom tko je u stanju zagrebati ispod, na pretpostavkama posloženih proračuna dobiti i gubitka (kao da se gradski sadržaji i ono što grad treba biti mjeri samo jednim, ekonomskim metrom)”.
“Poljud je zaštićeno dobro”
Ističu kako su iz konteksta izvučene procjene građevinskih stručnjaka o “zamoru materijala dok je za sve ostale tu je uvijek folklorna priča o tome kako bez novog stadiona nema velikog Hajduka”.
“I tako se dogodilo da o sudbini stadiona koji je zaštićeno kulturno dobro, koji je proglašen jednim od tri najznačajnija arhitektonska dostignuća u ovom dijelu Europe, koji je ponos Splita, odlučuje Tomislav Šuta, čovjek koji jako voli velike projekte, ali ih rijetko uspijeva dovesti do ičega funkcionalnog (vidjeti pod Lećevica). A on je, kaže, prelomio. Samo će još provesti neki ‘savjetodavni referendum’ koji ga neće ni na što obavezivati, kao pseudo-demokratski ukras na svojoj odluci”, navodi se u priopćenju.
Iz Možemo upozoravaju kako se zaboravilo što Poljud znači za Split i njegove građane, a “ne samo za one njihove predstavnike koji trenutno stoluju ili su stolovali u gradu (i koji se rugaju s njegovim statusom zaštićenog kulturnog dobra), pa ni samo za one koji na njegovom travnjaku igraju”.
“Zapušteni Poljud slika je onih koji su vodili grad”
Poljud je danas, ističu, temeljito zapušten a od 1979. u njega se uložilo malo i ništa. “Takav, zapušten i uništen stadion prava je slika svih onih koji su posljednjih tridesetak godina odlučivali o ovom gradu i o tome kako se brine za njegovo javno dobro, za njegov simbol i ponos. A današnji Split mora dokazati hoće li poći putem svojih prethodnika i zadati mu konačni udarac ili je dostojan remek-djela koje mu je, nekom srećom i umješnošću, 1979. sletjelo na Poljud”.
Podsjea se kako se kultni kultni stadioni širom svijeta obnavljaju saniraju i rekonstruiraju – od Nou Campa, Bernabeua, Anfielda pa do Monumentala u Buenos Airesu. “Svi su oni puno stariji od Poljuda no, umjesto rušenja, dana im je nova dimenzija i uvelo ih se u 21. stoljeće. Split može i mora svoj nogometni hram tretirati kao sve ove nogometne metropole, ma koliko se u trenutnom nogometno-političko-građevinskom hypeu Splićane pokušavalo uvjeriti u suprotno”.
Što se tiče Hajduka, u Možemo smatraju da dok se “stadion ne rekonstruira, privremeni, financijski razuman boravak Hajduk može imati u Dugopolju koji ima prostor za novu tribinu od tri tisuće mjesta ili uz adaptaciju Parka mladeži, što su najbrže i najjednostavnije opcije za Hajdukovo privremeno podstanarstvo – dok se ne vrati na svoj Poljud, rekonstruirani Poljud za 21. stoljeće”.
