– Moja će plaća kad krenem na specijalizaciju biti za 5.000 kuna manja nego danas. Kad ste na specijalizaciji, najmlađi ste na odjelu, radite i za sebe i za starije kolege. Radi se puno, zahtjevno, a koeficijent je niži nego koeficijent doktora medicine bez specijalizacije – istaknuo je jedan doktor.
Na ovaj problem upozorio je i šef Hrvatske liječničke komore, Krešimir Luetić. Kako ističe, prosječna plaća za lipanj iznosila je 7.512 kuna, a plaća specijalizanta trenutno je 7.427, 63 kune, prenosi Novi list.
– Ljetos sam radio u turističkoj ambulanti na otoku, i za 180 sati, uključujući i radne vikende, primao sam 8.000 kuna. Pa toliko primi konobar, i to bez napojnice. Frustrira činjenica da bih kao specijalizant imao plaću od 7.500 kuna, a varioc s trogodišnjom srednjom školom ima plaću od 12.000 kuna – žali se mladi liječnik.
Marin Smilović, specijalizant kliničke radiologije, gotovo je odradio svoju specijalizaciju, a ona je, potvrđuje, krajnje demotivirajuća za mlade liječnike.
– Ako dobijete specijalizaciju blizu svog doma, u početku je plaća prihvatljiva. Ali drugi dio specijalizacije mora se odraditi u kliničkim bolnicama, što znači da je većina specijalizanata prisiljena odvojiti se od obitelji, otići u drugi grad i troškovi tu rastu. Oni oženjeni dobiju naknadu za odvojeni život od 1.700 kuna, a kolegica u Zadru, koja nije u braku, dobila je samo 800 kuna dodatka za odvojeni život, odnosno pokriće troška života u drugom gradu – objašnjava Smilović.
Neki specijalizanti ne primaju nikakav dodatak, ni za putne troškove, a kako pojašnjava za jedno dežurstvo unutar radnog tjedna dobije se 150 do 170 kuna što nije dovoljno niti za putne troškove.
– Kolege iz OB Dubrovnik odrađuju drugi dio specijalizacije u Zagrebu, a svoju djecu ne vide po dva, tri mjeseca. Više kolega otišlo je na specijalizaciju u Njemačku, Austriju, jedan u Englesku… tamo su specijalizacije višestruko bolje plaćene nego kod nas, a odrađenu specijalizaciju i troškove specijalističkog usavršavanja nikome nisu dužni vraćati, kao kod nas – kaže Smilović.
Niske plaće specijalizanata, tvrde u HLK, kruna su lošeg statusa specijalizanata u Hrvatskoj.
– Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine je izvrsno napisan i koncipiran u pravilnicima, usklađen s direktivama EU, ali realnost je drugačija. Imamo premalo mentora, a stjecanje konkretnih znanja, vještina i kompetencija je nerijetko svedena na “bjesomučno” upisivanje podataka u specijalizantsku knjižicu i prikupljanje stotina pečata – kaže Luetić.
