Stotinjak pripadnika HV-a, prema najavi ministra obrane Damira Krstičevića, uskoro bi se, ako to odobri Sabor, trebalo uputiti u još jednu mirovnu misiju.
Ovaj put riječ je o UNIFIL-u, mirovnoj misiji na granici Libanona i Izraela. Riječ je o inženjerskoj satniji kojoj će se pridružiti i vod za osiguranje. Krstičević je, podsjetimo, misiju najavio nakon što je u ponedjeljak HV primio potrebnu opremu kao donaciju od vojske SAD-a.
Iako je riječ o jednom od najdužih angažmana “plavih kaciga”, treba napomenuti da je to jedan od najrizičnijih angažmana, u kojem je do ove godine poginulo ukupno 310 pripadnika snaga UN-a. Misija je uspostavljena rezolucijom 425. 1978. godine radi nadgledanja izraelskog povlačenja, nadzora primirja i pomoći libanonskoj vladi u uspostavi suvereniteta na cijelom državnom teritoriju. No, kako se mijenjala situacija na tom području, uz redovite oružane sukobe između izraelskih oružanih snaga i Hezbollaha, tako se mijenjao i sadržaj misije. Osim što im je dopuštena upotreba vatrenog oružja u samoobrani i u pojedinim situacijama osiguranja primirja, trupe su opremljene i tenkovima, protuzračnim oružjem i artiljerijom.
Rakete preko glave
Trenutni angažman uređen je rezolucijom broj 1701, koja je donesena nakon rata 2006. godine, a njezino je provođenje i dalje puno kontroverzija, uz stalne optužbe obiju strana na račun međunarodnih mirovnjaka.
Naime, rezolucija predviđa i razoružanje svih oružanih formacija u Libanonu osim službene vojske ove države. Prema izraelskom tumačenju, smisao je rezolucije da to razoružanje provede UN. Prema tumačenju UN-a, međutim, razoružanje trebaju provesti vlasti Libanona, a UN je tu da uskoči ako se pokaže potreba i ako to libanonska vlada zatraži. Trenutno je ispoštovano samo povlačenje Hezbollaha iz južnog Libanona, odnosno južno od rijeke Litani, no čak i sam pokušaj francuskoga kontingenta u kontroli ovog povlačenja završio je napadima lokalnog stanovništva. Tijekom posljednjih sukoba 2006. godine obje strane malo su se obazirale na plavu zastavu, pa je tako nekoliko promatrača UN-a poginulo u bombardiranju izraelske avijacije.
S druge strane, Hezbollah je često koristio “sjenu” punktova UN-a za lansiranje raketa prema Izraelu.
Riječ je, dakle, o mirovnoj misiji koja nije bez rizika. Ukupan je broj pripadnika UN-a, zajedno s civilnim osobljem, oko 15 tisuća, a mirovna misija obuhvaća i mornaricu kojoj je zadaća sprječavanje krijumčarenja oružja morskim putem. Hezbollah je, naime, većinu oružja dobivao iz Irana i Sirije, dobar dio morskim putem. Nakon početka rata u susjednoj Siriji Hezbollah se angažirao na tom ratištu na strani Bashara al-Assada, odnosno službene sirijske vojske i Irana.
Povlačenje s Golana
Unatoč stalnim optužbama obiju strana, i Izraela i Hezbollaha, o pristranosti u korist onih drugih, i relativno čestim incidentima, lokalno stanovništvo dobro prihvaća mirovnu misiju UN-a, kako se može pročitati u njihovim izvještajima.
Osim što pružaju pomoć lokalnim stanovnicima u razminiranju i izgradnji razorene infrastrukture, snage UN-a vode bolnice i veterinarske klinike, pružaju obrazovanje djeci, osobito u učenju informatike i svojih jezika – primjerice francuskog i talijanskog.
Hrvatska vojska vraća se na ovo područje nakon sudjelovanja u misiji na Golanskoj visoravni, iz koje se Hrvatska povukla nakon eskalacije rata u Siriji i nekoliko napada na naše pripadnike UN-ovih snaga, u kojima su ih džihadističke milicije razoružale i fizički maltretirale.
Preuzeto sa: slobodnadalmacija.hr
