Badnjak u Splitu posljednjih je godina u mnogome drugačiji od onog kakvog se sjećaju naši stari koji su badnji dan slavili skromno i u krugu najmilijih. U godini u kojoj se Advent u Splitu odvija pod sloganom ‘kliknimo na Advent’, omogućujući građanima da ‘kliknu’ sa sadržajem koji ih najviše zanima uživo ili online, dobro je prisjetiti starih božićnih običaja, ali i otkriti što je svih tih godina ipak ostalo isto.
Nekoć je badnji dan odnosno Badnjak u Splitu bio puno siromašniji. Za razliku od današnjeg vremena kada se za stolom nađe raznorazna hrana i kolači, a bor se kiti puno prije nego na Badnjak, naši stari.
Stari običaji za Badnjak
Sam Badnjak bio je vrijeme posta i nemrsa. Premda badnji dan u Katoličkoj crkvi nije zapovjedni post i nemrs, u našem narodu održava se ta tradicija. Glavna hrana tako je i nekoć bila riba, a vrsta se, kao i danas, odabirala prema kućnom budžetu. Najvažniji objed bila je obilna, ali posna večera nakon koje bi uslijedili bademi, smokve, lješnjaci, rogač, kroštule, gibanice i fritule. Pred večer bi se u kuću unijelo božićno drvce koje bi ukućani zajedno kitili s onim što su imali kod kuće. U prošlosti su to bili ukrasi izrađeni od papira ili orašasti plodovi, a s vremenom su ih zamijenile šarene kuglice, svjećice i razni drugi ukrasi.
Muški članovi obitelji u domovima su palili tri panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo.
Panjevi su tinjali do blagdana Sveta Tri kralja. U središnjoj Hrvatskoj palio se panj hrasta, a u Dalmaciji panj masline. Mnoga kućanstva su u kuće donosila i slamu i rasprostirali je ispod stola. Nakon badnje večere, ukućani bi sjedali na nju i družili se do odlaska na polnoćku.
Posebnost Splita bila je popodnevna polnoćka. U crkvi Gospe od Betlehema na Marjanu službena je prva polnoćka u Hrvatskoj, a misa je započinjala u 16 sati. Popodnevno misno slavlje stara je splitska tradicija iz vremena kada nije bilo struje, pa se polnoćka održavala u sumrak kako bi ljudi nakon mise stigli svojim kućama prije mraka.
