Uzmite za primjer junake ove priče, Split Sea Wolvese. Ili da koristimo naš domaći naziv, Morske vukove.
Oni su se ne tako davno, 2008. godine, na valu neograničenog i zadivljujućeg entuzijazma okupili i pokrenuli splitsku priču američkog nogometa, sporta koji je u Hrvatskoj, a pogotovo u “najsportskijem gradu na svitu”, još uvijek u povojima. I evo ih danas, slave drugi uzastopni naslov prvaka Hrvatske! Obranili su titulu osvojenu lani i tako postali prva momčad kojoj je to uspjelo.
U finalnoj utakmici, popularno nazvanoj Crobowl, svladali su u gostima Zaprešić Saints 9:7 pogotkom u – zadnjoj sekundi! Dramatičnije nije moglo.
– Dojmovi se još nisu slegli… – uvodi nas u priču ponosni predsjednik kluba Hrvoje Tolić. Ali, ne dajte da vas ta funkcija zavara pa da pomislite da je riječ o nekom starom gospodinu. Hrvoje nije napunio niti 30 godina, rođen je 1988. A njegov zamjenik, koji je također sudjelovao u razgovoru, još je mlađi. Ime mu je Ivan Šiško i rođen je 1996. godine! Obojica također i igraju.
Prednost dajemo starijemu. Kako je to izgledalo u zadnjoj utakmici?
– Poveli smo 6:0, ali su oni polaganjem i dodatnim poenom okrenuli na 7:6 i tu je trebalo puno mentalne snage da ne potonemo. Na minutu do kraja moj kolega ovdje (op.a. Ivan Šiško) oborio je njihovog “puntera” i to nam je donijelo posjed u dobroj poziciji. Sekundu do kraja pozvali smo minutu odmora, a u američkom nogometu imate pravo dovršiti tu akciju makar trajala i duže od sekunde. Naš “kicker” Ivan Hajduk osjećao se pun samopouzdanja i htio je zabiti “field goal” (tri poena). Srećom je i uspio – u dahu nam Tolić prepričava najveći uspjeh u povijesti kluba.
Morski su vukovi, kažu, slavili kao da su osvojili Svjetsko prvenstvo. Riječ je, inače, o prvenstvu u “tackle footballu” u kojem sudjeluju četiri momčadi. Igra se jednokružno, pa nakon tri kola najbolja ekipa ide izravno u finale, četvrta ispada iz lige, a drugoplasirani i trećeplasirani igraju za finale.
– Zanimljivo je da smo u trećem kolu prvenstva izgubili doma od Zaprešića i to na isti način, u zadnjoj sekundi. Ali ova naša pobjeda svakako je vrjednija! Ovaj ih je poraz inače dosta pogodio – kaže Tolić.
Šiško je dodao kakve su sve brige imali uoči te finalne utakmice:
– Morali smo tražiti autobus za najam jer nas ima tridesetak, a nismo htjeli putovati automobilima i kombijima. To je uvijek rizik i bojazan da se nešto nekome ne dogodi. Sve skupa nas je koštalo oko 1000 eura i morali smo se vratti odmah iza utakmice pa nismo ni stigli proslaviti kako treba.
Budući da nemaju vlastiti teren, domaće utakmice Morski vukovi igraju u Glavicama na travnjaku istoimenog nogometnog niželigaša. Zahvalni su klubu na ustupljenom travnjaku, ali se nadaju da će u skoroj budućnosti ipak dobiti svoj dom.
– San nam je teren u Lori koji jedini ima prave nogometne golove. Šteta je da generacije odrastaju bez mogućnosti da utakmice igraju doma pred svojim ljudima. Ako Lora ne prođe, može bilo koji nogometni teren na koji bismo mogli računati tijekom godine za treninge – nada se Tolić, čija momčad trenira na splitskom Karepovcu.
– To je teren s umjetnom travom te je kao takav tvrđi i veći je rizik ozljede nego na pravoj. Moramo istaknuti i trenera Antu Ajduka koji nas priprema, bez njega ništa od ovog ne bi bilo moguće.
Kakva je podrška Grada Splita?
– Znam da nema novca za sve kojima je potrebno i nije ovo nikakva kritika gradskoj vlasti, ali želimo rezultatima skrenuti pažnju na sebe – poručuje Tolić.
I što sada nakon titule? Europa?
– Još ne želimo preskakati stepenice. Želimo prije svega etablirati našu juniorsku i žensku momčad te opet biti prvaci u “tackleu”. Pa onda u sezoni 2018./19. pokušati ući u CEFL, regionalnu ligu s klubovima iz Austrije, Slovenije, Srbije, BiH… A to košta.
No, usprkos preprekama na koje svakodnevno nailaze, Morski vukovi sretni su jer malo po malo američki nogomet dobiva sve veći prostor u Lijepoj našoj.
– Puno se toga promijenilo otkako Sportklub prenosi utakmice NFL-a jer sada ljudi sve više pričaju o tome. U Splitu, koji teško prihvaća nešto novo, još uvijek slabo prepoznaju razliku između ragbija i NFL-a, ali ide to nabolje. Do prije par godina razlike u finalima našeg prvenstva bile su 50-60 poena, a sada je sve izjednačenije. Zajedno rastemo, jedni drugima pomažemo i svaki klub ima svog predstavnika u Savezu. Za razliku od nas, u Srbiji već imaju tri lige, a u nekim gradovima ovaj je sport čak u rangu nogometa, rukometa i košarke – ističe Šiško.
Klub danas broji pedesetak ljudi te i dalje prima nove. Dapače. Šiško govori:
– Svaki je igrač dobrodošao jer svaka ljudska građa ima svoju poziciju. Imamo tu i dosta bivših sportaša. Ja sam se bavio jedrenjem, a primjerice Hrvoje Žeravica igra rukomet za Split i on nam je falio u finalu. U neku ruku to je i pobjeda za njega, on je veliki pozitivac koji je jako važan za našu atmosferu.
Kako privući ljude u vaš klub?
– Kod nas vladaju kohezija, opuštena i prijateljska atmosfera. To nam je najbolja reklama. Treninzi i druženja dođu nam kao terapija. Dosta ljudi nam se pridružilo baš zbog takvog ozračja – zaključuje Tolić i poziva na zajedničko druženje na Božićnom turniru 23. prosinca na Karepovcu koji bi trebao imati i humanitarni karakter.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
