Prođirali smo u ponedjeljak navečer po najavljenom jugu i zaključili da adventski ugođaj u gradu vjetar teško može poremetiti. Možda nam se tako učinilo jer smo najprije krenuli od okićene “Cankareve poljane” gdje slastičarnice nude tradicionalnu splitsku tortu, bobiće, mandulate, viški cvit, bračku hrapoćušu i rafiole.
Pije se i gazirana narančada koju su 1971. godine pomiješali u Dalmacijavinu, a u daljini svijetli zabavni park na “starom Hajdukovom” s adrenalinskim vožnjama samo za najhrabrije.
Od njega se “skejteri” spuštaju niz kale do centra grada, pa duž Marmontove. Tu već na početku mirišu maruni. Prodaju se kape i šalovi, grijalice u kafićima bacaju narančasti odsjaj po gostima, “šipak” Kažimira Hraste zbog juga ne baca, pak, ništa u brončani lijevak. No, Riva ipak nije jedini dnevni boravak grada sad kad su otvorene kućice kraj Grgura Ninskog.
Na štekatima pored Đardina sjede Anamarija Jolić i Filip Radić, par iz Zagreba, koji su popodne iskoristili da prošetaju pse i popiju kuhano vino. Pitali smo ih čiji je Advent bolji.
Jelovnici
– U Splitu nam je puno draži, u Zagrebu se ne možemo sunčati na Rivi – spremno će Anamarija, a Filip dodaje kako bi Đardin mogao biti i bolje estetski osmišljen:
– Split je teže urediti nego Zagreb, ali, sve u svemu, jako je lijepo. Sviđa mi se to što se svugdje po gradu nešto događa.
Sjede u kućici “Rudolf”, najraskošnije okićenoj. A i oko jelovnika su se potrudili, tu su, priča nam Tomo Karabatić, domaćin u popodnevnoj smjeni, uz standardno, već klasično crno i bijelo kuhano vino, i zimski kokteli, pa vrući džin i aperol punč.
– Oni su hit svugdi u svitu, a mi ih prvi u Splitu imamo. Vina mišamo s drugim vrstama alkohola i pravimo neobične koktele, tu je i spiza, bakalar, pivski gulaš… – nabraja Tomo pa specijalne napitke stavlja pred nas.
Dok rezimiramo da je aperol dobra zamjena za višnjevaču, a džin taman toliko vruć da se može piti i da istovremeno kvalitetno grije, lupamo rukom po recepcionerskom zvonu što se nalazi na dasci s koje se poslužuju rakije i likeri. Ne radi. Zašto?
– A kad gosti cilo vrime tuku po tome i naručuju. Idu i punjene sarme, one su specijalitet kuće… – uto ga prekine kolega, pa ispravi – nisu sarme punjene, nego su paprike punjene.
Sarme se, je li, ne pune, ne može biti ispražnjena, znači ima sarma od divljači i orza punjena navedenim sastojcima, imaš prilog kupus i pire krumpir, ima i pivski gulaš, onda “Rudolf” burger od najboljeg mesa, tri vrste kobasica, dimljene, debrecinke, domaće kobasice… – nabraja kolega, i ne prestaje.
Tajne ricete
Tomo, Kristijan i Luka pokazali su nam i pečeni čaj, no, neće vam odati tajnu “ricetu” ma da ih tri dana molite. “Rudolf” kućica diše već petu godinu, bili su prije na Rivi, a draže im je ovdje jer je, kažu, intimnija atmosfera i neki novi đir. Kao i sve kućice, radnim danom otvoreni su do ponoći, a vikendom i malo duže – dokad svira glazba.
Na štekatu nasuprot, spizu degustiraju poduzetnici Marin Prvan i Boris Berović. Poduzetni su i u recenziranju:
– Kobasica je malo prepaprena – odmah će Marin.
A kakvo je vino?
– Ne mogu reć jer ga pijen s kobasicon – odgovara, pa Boris dodaje:
– Ma dobro je vino, pustite njega šta priča. Dobro nan je i na Rivi, a i ode, ma bitno je društvo. Svugdi je lipo. Pretoplo je da bi bio Božić u zraku, ali ovaj ode moment mi je okej šema – jezgrovito će na neobičnom hrvatskom naš sugovornik.
A tu su i studenti na razmjeni, Emanuela, Amelya i Veselin. Došli su u grad u sklopu projekta “ERASMUS”, uče na Ekonomskom fakultetu.
– Jako nam se sviđa! Dioklecijanova palača je prekrasno okićena, impresivno, zaista. Toliko je lijepo da nas podsjeća na rodni grad, isto je kao kod nas u Bugarskoj – ljupko će Emanuela, pa ostali klimaju glavom.
Već je snimila dekoracije oko fontane, njih ne treba ni spominjati – obišle su čitavi svijet preko “selfija”, a najviše se fotografija okine na svjetlećim saonicama i uz gljivu muharu.
Mrvu sniga
A dok se Đardinu slušaju hitovi sa svjetskih top lista, na Pjaci su tradicionane blagadanske pjesme. Skrenule su nam na to pažnjuMaja, Antonija i Ivana kad smo ih pitali zašto nakon dnevnih obaveza ne guštaju, primjerice, na Rivi?
– Bolje nam je ovdje, lipo je okićeno i imaju raznovrsnu ponudu. Evo, pijem čokoladu s Tennesseeyem, odlična je. Pjaca je najlipša i puštaju božićne pisme, tu je pravi ugođaj, ode je gospodski – složne su prijateljice.
I u pravu su, zaista lako pomislite da ste u Beču. Izlozi se natječu koji će biti kreativni, u jednom je baš bila velika rasprodaja pred zatvaranje, dijele se dekice, tu je i plakat za “Orašara”, balet Petra Iljiča Čajkovskog u Hrvatskom narodnom kazalištu. Igrao je jučer, a opet ga možete gledati u petak u 19.30 sati.
Nećemo davati savjete oko kućica, ali ako se još mislite gdje ćete se vi danas zagrijati, u kinu Karaman prikazuje se film Michaela Hanekea “Sretan kraj”, u 18.30 sati, no ako vam nedostaje i snijega da bi u gradu bio pravi zimski ugođaj, pronaći ćete ga na zidovima galerije Fotokluba Split gdje možete pogledati izložbu članova HPD-a Mosor prepunu prikaza vrhova planina.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
