Split gubi magnetičnost: 1991. je imao preko 200.000 stanovnika, a sad niti 170.000! ‘Splićane kosi bijela kuga, skupi stanovi i političko beznađe‘

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS), broj stanovnika u Splitu lani je pao na manje od 170 tisuća.

Točnije, DZS je procijenio da je zaključno s 31. prosinca 2019. na administrativnom teritoriju grada živjelo 169.577 ljudi, a koji, osim samog Splita, uključuje svih sedam naselja koja mu pripadaju: Stobreč, Gornje i Donje Sitno, Slatine, Kamen, Srinjine i Žrnovnicu. Na zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine, na istom je prostoru bilo 178.192 stanovnika, što znači da je u devet godina pao za oko 8700 stanovnika, ili da gubi tisuću stanovnika godišnje.

Taj gubitak odgovarao bi dinamici odseljavanja iz Splita koje traje već dulje vrijeme. Split je na popisu iz 1991. imao više od 200 tisuća stanovnika, ili točno 207 tisuća, ali od te brojke treba oduzeti područja Podstrane i Šolte koja su bila unutar granica tadašnje Općine Split.

Ako danas pod Marjanom i u susjednim mjestima živi 169 tisuća ljudi, to znači da je u 30-ak godina grad ostao bez oko 30 tisuća stanovnika, dakle, grad godišnje gubi tisuću stanovnika ili, za usporedbu, Split je izgubio broj stanovnika koji odgovara zbroju žitelja triju pretežno stambenih kvartova – Pujanki, Spinuta i Plokita.

Za razliku od našega grada, DZS je procijenio da je Dubrovnik tijekom posljednjih devet godina imao stalni prirast stanovništva. Tako je došao na 44.743 građana, odnosno od popisa 2011. narastao je za više od 2000 stanovnika. Također, Zadar je u istom razdoblju, procjenjuju statističari, narastao za oko 600 stanovnika. Šibenik je uz Split najveći gubitaš, u devet godina u njemu živi oko 2000 ljudi manje, procjena je da je koncem prošle godine bilo 44.275 Šibenčana.

Split je karakterističan po tome što se najviše njegovih stanovnika raseljava u neki grad ili općinu unutar iste županije. Prema DZS-u, više se ljudi iz našega grada raseli po Splitsko-dalmatinskoj županiji nego što ih se odseli u ostale hrvatske krajeve ili u inozemstvo.

Drugi gradovi u Dalmaciji se po tome razlikuju od Splita. Građani koji se iz njih odseljavaju svoje prebivalište puno manje traže unutar iste županije, a više odlaze u druge županije (vjerojatno najčešće u Zagreb) ili se sele u inozemstvo. Od 2011. do 2019. iz Splita se odselilo u mjesta unutar naše regije čak 16.351 građanin, ili oko 1800 ljudi godišnje.

Prema DZS-ovim podacima, u razdoblju od 2011. do konca prošle godine, iz našega grada se u inozemstvo iselio 4841 čovjek, a izvan granica županije – 7228 Splićana, Stobrečana, Žrnovčana…

U istom razdoblju crna statistika pokazuje da je broj umrlih nad novorođenima sve veći problem pod Marjanom. Umrlih je u devet godina bilo 16.952, a živorođenih samo 14.086, što znači da je broj mrtvih nad živorođenima bio veći za 2866. Najbolji rezultat je u Zadru, tamo imaju najviše razloga da grade škole i vrtiće jer u istom razdoblju broj živorođenih za 299 preteže nad umrlima.

Rekorder u Dalmaciji u pozitivnom odnosu između živorođenih i umrlih u posljednjih devet godina od većih gradova su Kaštela, koja su u plusu za 848 rođenih nad preminulima. Osim toga, procjena je DZS-a da je grad pod Kozjakom od 38.667 stanovnika (popis 2011.) narastao na 40.894 stanovnika koncem 2019. godine.

Kad se zbroji u razdoblju od 2011. do 2019. broj odseljenih iz Splita (30.603) s “prirodnim padom”, odnosno koliko je umrlih bilo više od živorođenih (2866), onda je naš grad u devet godina zabilježio demografski gubitak stanovništva od 33.469 građana.

Gdje se onda krije razlika od 2011. do 2019. u gubitku stanovništva koja po DZS-u iznosi “samo” oko 8700 stanovnika? Zato jer se u Split u međuvremenu doseljavaju ljudi, ali manje negoli se iz njega odseljavaju. U Split se od zadnjeg popisa doselilo 24.706 osoba, ili populacija veličine jednog Sinja.

Unatoč priljevu od oko 2000 novih stanovnika koji se u njega doseljavaju svake godine, Split rapidno gubi stanovništvo. I to nezaustavljivo traje već tri desetljeća.

Statistika pokazuje i da najviše novih pridošlica pod Marjan također dolazi iz najveće dalmatinske županije, ali u posljednje dvije godine taj trend jenjava. Broj doseljenika s područja Splitsko-dalmatinske županije u Split je tijekom 2018. i 2019. opao za trećinu u odnosu na doseljenike koji su stizali sredinom desetljeća. Split kao da gubi magnetičnost za svoju okolinu.

No, događa se nešto drugo. Istodobno s opadanjem zanimanja stanovnika s područja naše županije, u grad nam sve više pristižu doseljenici iz inozemstva. Od 2011. do konca prošle godine doselilo se 5680 osoba s inozemnim putovnicama. U početku je to bilo nešto više od 300 osoba godišnje, no trend doseljavanja je sve više rastao, a u posljednje dvije godine događa se skok: 949 (2018.) i 1207 (2019.).

Pojačano doseljavanje iz inozemstva nije samo splitski fenomen. U zadnje dvije godine se i u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku bilježi taj trend. Doseljenici iz inozemstva prvi put postaju brojniji od doseljenika u te gradove iz iste županije ili od doseljenika iz drugih županija. Istodobno raste trend iseljavanja naših ljudi u inozemstvo.

Kao razlog zašto mladi odlaze iz Splita, najviše se spominje da su krivi skupi stanovi, kao i da se, navodno, u Splitu ne gradi dovoljno stanova. Međutim, prema statistici koju nudi DZS, od 2011. do 2018., nakon Zagreba, najviše se gradilo stanova u Splitu.

U tih osam godina u Splitu je završeno 2386 stanova. Nakon njega drugi je Zadar, koji je otprilike upola manji grad, a u kojem je završen 2031 stambeni prostor. U Dubrovniku je izgrađeno 1196 stanova, a taj grad u Dalmaciji ima najveći porast stanovništva.

Dodajmo da je u Rijeci u istom razdoblju podignuto 1058 stanova, što je puno manje nego u Splitu. Dakle, prema statistici ne bi se reklo da se u Splitu malo gradilo u prošlom desetljeću, nego da su cijene stanova jedne od najvećih u državi, bez obzira na lokaciju gdje se gradi po gradu. A dio stanova koji se izgrade odlazi za – apartmane.

izvor: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply

%d bloggers like this: