Split je katastrofu već doživio, a bit će još i gore: evo koliki se demografski pad očekuje u sljedećih 20 godina i kako će se to odraziti na stanogradnju

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Demografi su godinama opisivali crne scenarije koji nam prijete zbog nedostatka suvisle demografske politike bilo koje vlade do sada. No, nakon prvih rezultata popisa stanovništva iz 2021. ispada da ni oni nisu mogli predvidjeti brzinu kojom se primičemo kataklizmi na koju su upozoravali.

Tako je u stručnom članku „Demografski slom Hrvatske do 2051.” objavljenom 2015. naš ugledni demograf Anđelko Akrap predvidio da će Hrvatska 2021. imati 4,15 milijuna stanovnika, a 2031. godine 3,96 milijuna, da bi do 2050. pala na 3,45 milijuna stanovnika. Dakle, sa sadašnjih 3,88 milijuna stanovnika Hrvatska je čak ispred donedavnih katastrofičnih prognoza, za više od jednoga desetljeća. Dakle, demografski slom nije stvar budućnosti, on se upravo događa.

Demografi iz Državnog zavoda za statistiku u zadnjoj procjeni za gradove iz rujna 2021. su za Grad Split prognozirali da ima 167.999 stanovnika. Danas to djeluje blagonaklono jer prema novom popisu stanovništva ispada da ima 161.312 ukupnog broja stanovnika. Ovdje govorimo o Gradu Splitu, a tu se računaju Donje Sitno, Gornje Sitno, Kamen, Slatine, Split, Srinjine, Stobreč i Žrnovnica.

Godine 1991. na popisu stanovništva Split je imao 207 tisuća stanovnika, ali kako su tada u Općinu Split spadali Šolta i Podstrana, možemo ih sada odbiti pa reći kako je bez njih na sadašnjem području Grada Splita živjelo oko 200.000 stanovnika. Popis je proveden u vrijeme nastanka Hrvatske države, čije je međunarodno priznanje ovih dana proslavljeno. Proveo ga je Državni zavod za statistiku posljednjeg tjedna u ožujku 1991. godine, neposredno prije rata za neovisnost.

Od tada je prošlo 30 godina postojanja Hrvatske države, a u tom razdoblju Split je izgubio oko 40 tisuća stanovnika.

S obzirom na to da prema novom popisu stanovništva u Dubrovniku živi 41,6 tisuća stanovnika, ispada da je u zadnja tri desetljeća Grad Split izgubio tek nešto manje stanovnika negoli ih ima današnji Dubrovnik.

Sagledamo li prostor koji se smatra Splitom, dakle, bez naselja koja su administrativno pod Gradom Splitom, onda Split po novom popisu ima samo 150 tisuća stanovnika.

Premda je ovaj podatak šokirao mnoge, postojala je jedna demografska analiza koja je predvidjela ovako crni scenarij. Nju su izradili demograf dr. Stjepan Šterc i geografkinja Ana Jurić. Studija se zvala „Demografska analiza Grada Splita“, naručio ju je Grad Split 2015. godine, a u njoj je predviđeno da će 2021. Split, bez pripadajućih naselja, pasti ispod 150 tisuća stanovnika. To se moguće obistinilo jer neki kažu kako popis nije isključio one koji su samo formalno prisutni, a nisu se odjavili i žive u inozemstvu.

Uglavnom, Studija koju je naručila uprava Ive Baldasara vladajućima se učinila šokantna i pesimistična pa ju nikad nisu javno prezentirali. Ali su je se nekako dokopali novinari pa je bilo javnog zgražanja. Ipak, pitanje je koliko se u ono vrijeme doista vjerovalo da Šterc ne pretjeruje.

No, ima još jedna studija koja nije ništa optimističnija, dapače! To je “Studija predviđanja budućih potreba u sektorima demografije, ekonomije i turizma” koju je u veljači 2019. godine izradio Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Nju se predstavilo medijima, ali je uskoro pala u zaborav, a trebala je poslužiti kao alibi za projekt „Masterplana”. Riječ je o gradnji elitnih stanova i hotela na Istočnoj obali gradske luke i manje elitnih stanova u Kopilici te novog željezničkog i autobusnog kolodvora, projekt koji je gurao bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara.

U Studiji koju je radio IRMO navode se tri scenarija. Prvi scenarij jest onaj u kojem vladajući ne poduzimaju nikakve demografske mjere. Do 2030. u Splitu bi živjelo 138 tisuća stanovnika, dok bi ih 2040. godine u gradu preostalo samo 134 tisuće. Gradnja stanova bi se usporila, te bi se u idućih 20 godina izgradilo nešto više od 1000 stanova. No, zato bi rastao broj kućanstava, ali ona bi imala malo članova. Godine 2040. bilo bi oko 70.000 kućanstava sa samo 1,9 članova u prosjeku. Stanovništvo bi sve više starilo.

Prema drugom scenariju, predviđa se povratak 13 tisuća stanovnika koji su se iselili, ali bez suvislih ekonomskih mjera oporavka (to je teorijski model, teško da bi se doista dogodio). U tom slučaju priča bi opet završila vrlo loše, godine 2030. bilo bi 142 tisuće, a 2040. u Splitu bi živjelo samo 136 tisuća stanovnika.

Zadnji model su autori nazvali „konvergencijski”. U njemu bi se provodio održivi model turizma, gradilo bi se više stanova, otvarala bi se radna mjesta povezana sa IT tehnologijama, mladima bi se omogućilo jeftinije dolaženje do stanova… Izračunato je da bi trebalo izgraditi 250 stanova godišnje u petnaest godina, plus još tisuću POS-ovih stanova.

No, opet ne bi prošlo sjajno. Broj stanovnika bi najsporije opadao, ali svejedno, 2040. godine u Splitu bi živjelo samo njih 145 tisuća.

Ukratko, Split bi u budućnosti bio skoro opustošeni grad, da nije…. turista. Ideja autora studije je da se njima omogući cjelogodišnji boravak. Predviđa se da bi 2040. bilo oko 3,1 milijun turističkih noćenja i oko milijun posjeta. Ako bi turisti dolazili kroz čitavu godinu, to znači da bi u Splitu u kojem će opadati stanovništvo s vremenom bilo više turista nego stanovnika. Izrađivači studije predlažu da se više investira u gradnju hotela.

Iz tvrtke IRMO nam je svojedobno dr. Ana-Marija Boromisa, voditeljica izrade Studije, kazala kako smatraju da demografska obnova Splita sa Splićanima da dostigne broj stanovnika kakav je imao pred deset ili dvadeset godina nije moguća, jer “za to nema kapaciteta, odnosno, ljudskih resursa”.

Na naše pitanje jesu li gledali bi li se mogao povećati broj stanovnika s promjenom demografske strukture, s novim došljacima, kazala je da im to nije bio zadatak.

– Uz mjere koje smo analizirali, ne može se vratiti broj stanovnika na onaj kakav je bio na prošlim popisima stanovništva. Nismo uzeli u obzir mjere kao što su prihvaćanje izbjeglica, sustavnu imigraciju. To su politike koje bi se mogle uzeti u obzir, ovisi što se želi postići. Ali, to u ovoj fazi nama nije bio projektni zadatak. Uzimali smo u obzir Splićane i one koji su nekad bili Splićani i demografsku obnovu, ali ne i široko doseljavanje iz ostalih područja, niti iz drugih država – kazala nam je dr. Boromisa.

Kad bismo samo gledali odlaske iz Splita, onda je broj onih koji su napustili grad tako što su se preselili u neko drugo mjesto u županiji, ili otišli u Zagreb ili pak u inozemstvo, daleko veći.

Naime, na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku uspjeli smo izbrojiti da je samo u zadnjem desetljeću iz Splita otišlo čak 33.854 ljudi. No, stvar spašava donekle što se u grad pod Marjanom doselilo u istom razdoblju njih 27.172, što gubitak smanjuje na 6682 stanovnika.

Ali ni to nije sve jer je s povećanim brojem odseljavanja mladih prevagnuo broj umrlih nad novorođenima. Pa je u istom razdoblju, od 2011. do 2020., u Splitu bilo 15.463 novorođenih, ali je umrlih bilo 19.122. To je gubitak živih nad mrtvima od 3659 građana, što je više od čitavog Stobreča.

Kad se tome pribroji gubitak nastao zbog iseljavanja, onda je u prošlom desetljeću ukupno izgubljeno nešto više od deset tisuća stanovnika. No, izgleda da je gubitak bio još veći. Naime, s ovim brojevima Državni zavod za statistiku računao je koncem prošle godine da će u Gradu Splitu biti oko 168 tisuća stanovnika, a pokazalo se da ih ima oko sedam tisuća manje.

Dodajmo da je u prošlom desetljeću sklopljen 7791 brak, uz 2871 razvod, što znači da je pukla skoro trećina brakova.

S odlascima iz grada smanjivao se i broj učenika. Školske godine 2011./2012. bilo je upisano 14.279 učenika koji su pohađali 29 osnovnih škola, a u školskoj godini 2020./2021. ima 13.318 koji idu u 30 škola.

Sa srednjim školama gubitak učenika je veći, u 2011./2012. bilo je 13.689 srednjoškolaca u 40 škola, a školsku godinu 2020./2021. pohađa 11.591 đak u 42 srednje škole.

Najmanji gubitak je kod vrtićke djece, na početku prošlog desetljeća bilo ih je 6457, a na početku ovog upisano je 6231 dijete.

Opao je i broj splitskih studenata, u studijskoj godini 2011./2012. bilo ih je 8748, a u akademskoj godini 2019./20. bilo je 7896 upisanih.

Kako se vidi, demografske studije nisu se bavile s tim da bi Split mogao biti magnetičan za stalno doseljavanje ljudi iz drugih kultura i naroda. Gledano povijesno, Split je najveći utjecaj imao u dvadesetom stoljeću. U vrijeme Jugoslavije između dva rata, kao i komunističke SFRJ promoviran je u središte Dalmacije i toliko je privlačio stanovništvo da je narastao gotovo deset puta od početka do konca dvadesetog stoljeća.

Sada se Split ne nalazi na EU koridorima, nije financijsko, administrativno, vojno ni političko središte od značaja u međunarodnim razmjerima, niti se uspješno priključuje na tijekove kapitala kad su u pitanju EU fondovi za razliku od svojih susjeda, poput Zadra i Šibenika. S druge strane nije svjetski turistički značajan poput Dubrovnika.

Kako više nema takvih međunarodnih podjela karata, geopolitičkih utjecaja, ni nekog političkog „velikog brata” koji bi vodio brigu o Splitu, u borbi za budućnost stvari su u vlastitim rukama pa bi moralo postati očito da planiranje grada mora uzeti u obzir demografske mjere.

Na primjer, ako smo se pomirili sa zaključcima demografske studije koja je naručena za „Masterplan” kako će Split postati polupusti grad ako ostane bez turista, onda ćemo dopustiti nove velike hotele na istočnoj obali gradske luke. No, ako želimo da se poboljša demografska slika, tada i u prostornom planiranju moramo nuditi sadržaje koji će zadržati sadašnje stanovnike i privući one iz drugih sredina, pa i drugih kultura. A to znači da se ne stave sva jaja u istu, turističku, košaru.

Ovo ljeto u Australiji temperature dosežu iznad 50 stupnjeva, a prošlo ljeto se Kanada pekla na 46 stupnjeva. I dok su po svijetu nemogući požari, grozne poplave i svaka čuda, zapravo je ovdje božanstveno. Samo je nas sve manje, a apartmana sve više…

izvor: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply