Od kada je započela sanacija odlagališta Karepovac Splitom se počeo širiti nesnosan smrad. Najviše trpe stanovnici Kile, Solina i Dračevca koji žive uz rubne dijelove odlagališta. Jučer smo prošetali tim kvartovima i porazgovarali sa stanovnicima. Na Kili je bilo sasvim podnošljivo jer je jugo smrad nosilo prema Solinu.
– Ovo je hladno pa se manje čuje, ali kad je toplije ne možemo ni disati od smrada. Najgore je što se to uvlači u kuće. Dođe ti na povraćanje. Mislim da me od toga i boli želudac, a i inače sam osjetljiva na mirise – priča Miroslava Čubelić koja na Kili živi zadnjih 20 godina i dodaje da je najgore po noći i ujutro do nekih 10 sati.
– Naučili smo spavati s otvorenim prozorima, ali više ne možemo. Sve ovo šta govore na televiziji da nije opasno, ne znam što bi o tome mislila. Kad je ljudima loše uvijek se otvore prozori da uđe malo zraka, a nama ulazi smrad. Naš kisik je onečišćen – sigurna je ona.
Pred Studencem, na podnevnoj pivi, srećemo Anđelka Lolića i Miroslavinog supruga Ivicu Čubelića. Pitamo ih kako zadnjih dana obavljaju svoj nezaobilazni ritual pored lokalnim dućanom.
– Danas ne smrdi jer jugo nosi u Solin, inače je nepodnošljivo. Mislim, moramo podnit, pa kako je da je. Kad se smrad osjeti u centru grada možete zamisliti što je tek ovdje – kaže Lolić.
– Znam ja, zato ste vi i došli! Zato šta se čuje u gradu, a dok se nije čulo u gradu onda niste dolazili. Sve je uredu, Karepovac je bio tu, mi smo došli uz Karepovac. Da smo imali novaca, mi bi kupili kuće na Mejama, ali sada to treba sanirati. Mi smo svjesni da to treba smrdit, spominju da će trajat 30 mjeseci, ali nas je strah da će se to odužit. A, pravo da vam kažem, mi smo i navikli, ali ovi iz grada nisu – ubacuje se Čubelić i objašnjava kako je on na Kili zadnjih 20 godina, dok je Lolić tu rođen.
– Moraš trpit i gotovo. Džabe ti je šta smo mi tu peticije činili i bilo šta. Došli bi ovdje, saslušali, okrenili glavu i otišli ća – počinje Lolić, a Čubelić se ubacuje: ‘Oni su domoroci, a mi smo ka doseljenici. Ali, nije nas nitko tira da to tu napravimo kuće.’
– Tako je, ali kad se već krenilo radit, strah nas je da ne potraje. Evo, za kanalizaciju su govorili da će trajat godinu dana, a radili su je tri godine i još nije gotova – sumnjičav je Lolić.
Situacija u Solinu, kažu nam građani, jučer je bila dosta bolja nego početkom tjedna kada su mnogi ulicama hodali prekrivenog lica. Na prodajnom štandu u centru srećemo Mirjanu Erceg u ćakuli s prodavačicom.
– Živim kod škole i očajno je! Ne možeš ništa, ne znam što oni misle s ovim. Čujem da su svi galebi pokrepali. Tako su govorili i da azbest nije opasan, pa su, bogami, svi umrli od raka pluća od azbesta. Pusti ti. Kažu da je pusto dice bolesno po vrtićima. A, nitko to ne miri. Tribali su prvo odredit tko će to mirit, pa onda otrovat narod. Evo, je l’ čuješ ovaj val sad šta je doša? – pita Mirjana.
– Ne osjećamo uopće ove naše lipe mirise ovdje na štandu. A šta ćeš, moraju radit – ubacuje se prodavačica.
– Ma, nisan ja protiv toga, vidi nje. Slušaj, ima načina. Ne možeš ljude trovat i onda još reć da će stat radit kad dođu turisti. Strašno. Mene nije briga, nisam protiv toga da se radi, bit će bolje, mora se nešto pritrpit, ali ovo je otrov. Prije dva dana sam donila stvari ovdje u kućicu, to je bilo strašno, to nisi moga disat, čini mi se da je ovdje više jer je ovdje udolina – sigurna je Mirjana.
Da je u ponedjeljak i utorak u Solinu bilo nesnosno potvrdila je i Marija Pralija.
– Nije se moglo živit, svit je iša zamotan po ulici, ali danas je mrvicu bolje. Čim puhne jugo, nosi sve. Ne možeš otvorit prozore, ne možeš izaći iz kuće, ne možeš stavit robu sušit. Ništa. Mogu misliti kako je ljudima koji imaju zdravstvenih problema. Čak je i meni bila neka muka za povraćanje, onda uđem u kućicu i zatvorim se, pa kad netko dođe stavim masku – opisala je Marija.
Najgore je jučer bilo na Dračevcu gdje su oni koji su baš morali na ulicu uglavnom hodali s maramom ili maskom preko lica, a one koji žive najbliže Karepovcu jučer je posjetio gradonačelnik Andro Krstulović Opara i najavio im da će se radovi obustaviti od 22. prosinca do 8. siječnja.
– Zadnji je trenutak da se sanacija obavi, Karepovac je na izdisaju. Smrdi 50 godina nemara, neznanja i nebrige. Treba živjeti sa sanacijom, zato građane pozivam na strpljenje i razumijevanje – rekao je Krstulović Opara koji je nakon obilaska radova održao radni sastanak s izvođačem i predstavnicima Čistoće.
Razgovaralo se o dosadašnjim aktivnostima na sanaciji kao i o budućoj dinamici radova, a dogovoreno je i da će se do 8. siječnja kompletirati uređaji za mjerenje plinova koje će biti potrebno u različitim fazama projekta. Iz Grada poručuju da Nastavni zavod za javno zdravstvo stalno vrši mjerenje sumporvodika i lebdećih čestica kao i da izvođači na gradilištu također mjere vrijednosti plinova te da ni u jednom trenutku od početka sanacije nije bilo prekoračenja graničnih vrijednosti propisanih Uredbom o razinama onečišćujućih tvari u zraku.
U prvih deset dana sanacije premješteno je 65 tisuća metara kubnih otpada, a u ovoj fazi prebacuje se komunalni otpad nastao u zadnjih sedam godina. Na terenu je 45 strojeva, na Karepovcu se nalazi sedam milijuna metara kubnih otpada, a na godišnjoj razini pristigne oko 135 tisuća tona. Iz Grada vjeruju da će se do početka iduće sezone obaviti najveći dio prebacivanja te da će se radovi potom zaustaviti i nastaviti na jesen.
IZVOR: dalmatinskiportal.hr
