Predstojeće Valentinovo je ne samo doba veselih proslava romantične ljubavi, nego i razlog za podsjetnik na neke davne ljubavne priče čiji žar jednakom snagom sjaji i danas, minulim desetljećima i stoljećima unatoč! Tako se Trogirani prisjećaju vjerne i nesretne ljubavi Šimuna Sobote i njegove izabranice Margarite iz 16. st., Kaštelani svojih glasovitih „ljubovnika“ Miljenka i Dobrile s kraja 17., a Splićani težnje za vječnim sjedinjenjem u životu i smrti ljubavnog para Palmine i Andrije iz sredine 19. stoljeća.
Izgled Sustipana nekad i sada: od 1826. do 1928. godine – kada je na tom poluotoku bilo splitsko gradsko groblje – na Sustipanu je bilo ukopano ukupno 28 702 pokojnika; „Otok mrtvih“ – slika švicarskog simbolističkog slikara Arnolda Böcklina (1827.–1901.), nastalo oko 1880. – prema nekim tumačenjima uzor nastanka djela bio je upravo stjenoviti splitski poluotok na kojem se tada nalazilo gradsko groblje!
Tako su, kako je zabilježeno u proljeće 1864. godine, splitski zaručnici Andrija Katalinić i Palmina Karaman – koja tada još nije bila niti navršila dvadeset godina – doživjeli težak udarac sudbine koji je zapečatio njihove mlade živote, ali i ujedno okrunio njihovu ljubav. Naime, planirajući skoro vjenčanje Palmina je kupila vjenčanicu te uskoro oboljela od velikih boginja. Unatoč tome, njezin je zaručnik Andrija nastavio ustrajno posjećivati sve dok Palmina nije preminula u njegovom naručju dana 26. svibnja iste godine.
Dvojna stela s natpisom koji govori o nesretnoj smrti Palmine i Andrije u proljeće 1864. (slika lijevo) sve do 1961. godine nalazila se na nekadašnjem sustipanskom gradskom groblju (sredina); Ilustracija njemačkog slikara Albrechta Dürera (oko 1503.) koja prikazuje udanu žensku osobu u društvu tzv. „divljeg muškarca“, dok ih prati grb smrti (štit s mrtvačkom glavom)
Duboko nesretan i ujedno pogođen istom zarazom, Andrija je osedlao svoga konja i raskopčane košulje po vjetrovitoj južini odjahao od Splita do Kaštel-Starog, kako bi se, žrtvujući svoj život, što prije našao sa svojom ljubavi. Tako je i Palminin zaručnik nakon dvanaest dana umro ne samo od epidemije velikih boginja nego također i upale pluća. Sjedinjeni tako u životu i smrti bili su pokopani na splitskom groblju Sustipan, dok su tužni roditelji na nadgrobnom spomeniku ostavili zapis o njihovoj ljubavi.
Prijepis natpisa iz 1864., koji je nekada stajao na dvojnoj steli Palmine i Andrije – izvorni tekst epitafa na talijanskom jeziku (lijevo) preuzet je iz rukopisa „Kronika Karamanovih“ kojeg je sastavila Palminina nećakinja Anka Mardešić, uz prijevod natpisa na hrvatski; Usporedni tekst epitafa na talijanskom, hrvatskom i engleskom jeziku (L. Hudeček – K. Lewis – M. Mihaljević: „Epidemics past and present: from the plague in Makarska to the COVID-19 pandemic“, 2025.)
Kada je 20-ih godina prošloga stoljeća bilo otvoreno novo splitsko groblje Lovrinac, Darinka Karaman (1902.-1978.), čiji je otac Luka Ivan (1855.-1930.) bio Palminin polubrat, nastojala je zemne ostatke ljubavnog para prenijeti sa Sustipana na Lovrinac, međutim tadašnje gradske vlasti joj to nisu dopustile. Nažalost, konačnim razaranjem groblja na Sustipanu 1959. godine i mjesto počivanja Palmine i Andrije palo je u zaborav, a nadgrobni spomenik bio uništen. Ipak, njihova jedinstvena ljubav traje i danas – zapisana u vječnosti!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
