Kao što je prethodno istaknuta besmislenost stradanja rođenog Splićanina i svećenika Kerubina Šegvića na samom kraju II. svjetskog rata tako je u jeku tog zadnjeg (?) svjetskog sukoba bio bezrazložno i brutalno ubijen Ćiro Gamulin, rođen u Jelsi na otoku Hvaru početkom kolovoza ili krajem srpnja 1903. godine. No, dok je Splićanin Šegvić bio romanopisac te istraživao prošlost i književnost, Hvaranin Gamulin se posvetio prirodnim znanostima, a prije svega biologiji i istraživanju mora!
Omiljeni profesor i (poput Kerubina Šegvića) žrtva jednog totalitarnog režima u šetnji Splitom 1938. sa sinom Stjepanom. Ćiro Gamulin (1903.-1942.) se uz proučavanje jadranskih riba i drugih morskih organizama bavio botanikom, speleologijom i zaštitom prirode te pisao o hrvatskim prirodoslovcima, osobito u časopisu „Priroda“, dok je u rukopisu ostavio mnogo neobjavljene građe
Godine 1926. Gamulin je diplomirao biologiju i matematiku te kao nastavnik tih predmeta predavao u gimnazijama na otoku Krku, u Sinju, Šibeniku i Splitu. Tako je u gradu pod Marjanom bio profesor biologije u Muškoj realnoj gimnaziji (tada smještenoj u današnjoj zgradi splitske I. i II. gimnazije), a kao vrstan pedagog i popularizator znanosti omiljen među učenicima. Osobito je volio istraživati more te objavio oko 40 znanstvenih i stručno-popularnih članaka o moru i pojavama oko njega.
Heraldičko znamenje Splita sa zidinama i zvonikom Sv. Duje bilo je tijekom talijanske vlasti (1941.-1943.) dopunjeno totalitarnim simbolima talijanskih fašista; Split u okviru Splitske pokrajine („Provincia di Spalato“) 1941.-1943. koja je obuhvaćala krajeve od zaleđa Trogira do otoka Mljeta
No, upravo s te jadranske strane u prvim godinama II. svjetskog svjetskog rata Split je zahvatila plima talijanske okupacije. Početkom travnja 1941. na istočne obale Jadrana prodrla je vojska Kraljevine Italije u kojoj je već gotovo dva desetljeća vladajući bio fašistički pokret. Upravo na prvu obljetnicu ulaska talijanske vojske u grad (15. travnja) – koju su Splićani izrazito bojkotirali – Gamulin je upozorio neke učenike kako nije vrijeme za pjevanje i smijeh već za plakanje, jer je to za Split najtužniji dan.
Spomen-ploča gimnazijskom profesoru Ćiri Gamulinu postavljena 1951. u atriju zgrade I. i II. splitske gimnazije, gdje je Gamulin predavao; Današnji izgled školske zgrade na adresi Ulica Nikole Tesle 10. Splitska III. gimnazija (Prirodoslovno-matematička) nosila je Gamulinovo ime od 1960. do 1978. godine, kada je preimenovana u Graditeljsko-školski centar (do 1986.)
Odgovor fašističkih vlasti je bio brutalan. Učitelj je već iste noći bio uhićen, a pri pretresu je nađena bilježnica „Zapisnik društva Pivac“, u koju su članovi obitelji Gamulin zapisivali rezultate svojih društvenih igara. Smatrajući da riječ o šiframa za komunističke aktivnosti Talijani su profesora odveli na ispitivanje, točnije mučenje uz udarce pendrecima, nogama i šakama. Naposljetku je jedan crnokošuljaš udario Gamulina stolicom po leđima slomivši mu kralježnicu, a nedužni Hvaranin izdahnuo je u zoru 17. travnja od posljedica mučenja tj. represije jednog totalitarnog režima!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
