Tik do svima znanog Poljuda – sjedišta „Hajduka“ je splitski predio Sutrojice, koji je ime dobio po drevnoj sakralnoj građevini starohrvatskog doba – crkvi Sv. Trojice. Riječ je o najbolje očuvanom primjeru osobitog šesterolatičnoga tipa u hrvatskom ranosrednjovjekovnom graditeljstvu. Crkvi takvog oblika (kružne osnove sa šest apsida) nalazimo još ukupno sedam (Zadar, Pridraga, Kašić, Bribir, Škabrnja, Brnaze, dok je za crkvu Sv. Marije u Trogiru – prema crtežu iz 18. st. – poznato da je izvorno bila takva).
Izgled crkve Sv. Trojice kraj splitskog Poljuda početkom 20. stoljeća: crkva se prvi puta spominje 1060. godine u popisu posjeda samostana splitskih benediktinki, a na njenu izuzetnu važnosti prvi je upozorio britanski arhitekt Thomas Graham Jackson (1835.-1924.), koji je 1887. godine zatekao zapuštenu i djelomično ruševnu
No, zahvaljujući svojoj očuvanosti splitska crkva Sv. Trojice je ključna za poznavanje takvog predromaničkog tipa crkvi u hrvatskim krajevima. Kako je središnja kupola bila urušena, crkva je obnovljena 1972., a izvorno je građena krajem 8. ili u 9. stoljeću. Na temelju ulomaka oltarne pregrade s natpisima zaključuje se kako se u crkvi isprva štovao kult Sv. Mihovila – vojskovođe vojske nebeske, koji je – prema Bibliji – vodio boj protiv „velikog zmaja“ ili Sotone.
Izgled crkve Sv. Trojice prije rekonstrukcije 70-ih godina prošloga stoljeća i današnja crkva. Prilikom obnove utvrđeno je kako je crkvica izgrađena nad ostatcima antičke „ville rustice“ (tj. ladanjske vile) te je pronađeno mnogo rimske keramike (Časopis „Građevinar“)
Zanimljivo je kako je u srazu sa slavenskim poganstvom domaće kršćanstvo tijekom ranog srednjeg vijeka lik Sotone ili „zmaja“ prepoznalo upravo u Velesu, jednom od tri slavenska vrhovna božanstva, uz Peruna i Mokoš. Odnosi između gromovnika Peruna, boga podzemlja Velesa (u obliku zmije/zmaja ili medvjeda) i božice Mokoš (za koju se dvojica bore) srž su slavenske mitologije. Ta su vjerovanja u prostoru ostala izražena u obliku tzv. svetih trokuta. Dok je Perun smještan na gorskim vrhovima, njegovoj ženi Mokoš posvećivana su mjesta uz rijeke ili zdence.
Istočnokaštelanski trokut zapadno od Solina: jedan od vrhova Kozjaka – Kaštelica (Perun) – Gospa od otoka u Solinu (Mokoš) – čestica u Table ul. br. 2 (Veles). Uz vrh trokuta koji povezuje točke u prostoru posvećene Perunu (Kaštelica) i Mokoš (Gospa od Otoka) smještena je crkva Sv. Trojice na Poljudu, gdje je (u močvarnim predjelima) prebivao Veles (V. i J. Belaj: “Sveti trokuti. Topografija hrvatske mitologije”)
S druge strane, dom zloćudnog Velesa zamišljan je u njemu odgovarajućim spiljama, ruševinama nastanjenim zmijama ili močvarama. Stoga nije slučajno što se u blizini crkve izvorno posvećene sv. Mihovilu nalazi upravo Poljud (što dolazi od lat. palus, paludis – močvara). Prema V. i J. Belaju upravo tu je bio jedan od vrhova tzv. „Istočnokaštelanskog svetog trokuta“, kojeg su činili: jedan od vrhova Kozjaka – Kaštelica (posvećen Perunu) – Gospa od otoka u Solinu (posvećena Mokoš) – čestica na splitskoj adresi Table ul. br. 2 (posvećena Velesu).
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
