Dok je Split osobito poznat kao „najluđi grad na svitu“, a puno manje po pristojnosti i uljudnosti svojih stanovnika, glavni grad Austrije – Beč – istovremeno je sinonim za uglađenost i lijepo ponašanje, što je sažeto u izrazu „bečka škola“. Stoga je tim više zanimljivo što se upravo u gradu pod Marjanom rodio skladatelj koji se smatra „ocem“ jednog od simbola tog austrijskog glavnog grada, točnije bečke operete. Riječ je o Franzu von Suppèu, rođenom u splitskom predgrađu Lučac daleke 1819. godine.

Franz von Suppè u društvu C. Bindera, A. M. Storcha, H. Procha i E. Titla (oko 1852. godine); Slavni skladatelj oko 1885. godine – Suppè je skladao oko trideset opera i opereta u kojima je do izražaja došla elegancija, živahnost i vješta orkestracija, a njihova se popularnost proširila i izvan Beča, sve do Zagreba i Osijeka
No, Franza bi svakako mogli nazivati i Frane, budući su njegovi obiteljski korijeni upravo hrvatski i dalmatinski, a nikako „belgijski“ – kao što se primjerice može i danas pročitati u Hrvatskoj enciklopediji. Tako je bečki glazbeni povjesničar Robert Franz Müller još 1926. u svom članku na temelju zapisa o skrbništvu Franza von Suppèa zaključio kako ni njegov djed ni pradjed nisu u hrvatske krajeve pristigli niti iz Belgije niti iz Nizozemske. Naprotiv, Franzovi pretci s očeve strane živjeli su redom u: Rijeci, Karlobagu, Senju, Kotoru, Makarskoj te Splitu i Zadru.

Dok se šukundjed Franza von Suppèa s očeve strane rodio u Grobniku oko 1700., daljnja mjesta prebivanja obitelji Suppè bila su: Rijeka (oko 1720.), Karlobag (oko 1750.), Senj (oko 1790.), Kotor (1816.-1819.), Makarska (oko 1817.), Split (1819.) i Zadar (od 1815. do 1816. i 1819. do 1835.) – što nedvojbeno ukazuje na šire hrvatske (a ne belgijske, nizozemske ili talijanske) korijene slavnog bečkog skladatelja! Prema članku: „Vom Jungen Franz v[on]Suppè. Neues aus alten Landrechtsakten“ (O mladom Franzu von Suppèu. Vijesti iz starih zemaljskih pravnih zapisa), 1926.

Zapis o krštenju Franza von Suppèa od 19. travnja 1819., koji se rodio u Splitu dan ranije – 18. travnja 1819. godine. Nakon što je otac Petar umro (24. kolovoza 1835.), mladi Frane dovršio je svoje prvo sakralno vokalno djelo, Misu u F-duru, koja je bila premijerno izvedena u crkvi sv. Frane u Zadru, a prije konačnog preseljenja obitelji u Beč (13. rujna 1835.); Spomen-ploče posvećene velikom skladatelju hrvatskih korijena u Splitu (1998.) – gdje se 1819. rodio – i Zadru (2020.) u kojem je živio od 1819. do 1835. godine
Kako se navodi, nakon osnovne opće i glazbene naobrazbe u Splitu roditelji su ga poslali na studij prava u Padovu, gdje je imao prilike čuti suvremeni operni repertoar i skladati. Naposljetku se Suppè 1835. nastanio u Beču – rodnom gradu svoje majke – te potpuno posvetio glazbi. Upravo je tada, kada je imao tek šesnaest godina (1835.) skladao svoje prvo veće djelo, misu u F-duru, koju je desetljećima kasnije revidirao (1876.) i objavio kao „Missa Dalmatica“ ili Dalmatinsku misu – nesumnjivo uspomenu na rodni kraj i zavičaj!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com


