Kapaciteti Karepovca gotovo su popunjeni. Očekuje li nas komunalna katastrofa, gdje ćemo za godinu dana s otpadom?

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

“Gdje je Split danas, a gdje će biti sutra?” naziv je javne tribine o gospodarenju otpadom koja je u ponedjeljak održana u prostorima SPINIT inkubatora. Po onome što se na tribini govorilo, može se reći da nam je po pitanju gospodarenja otpadom voda do grla došla već danas, a prognoze za sutra su sve samo ne dobre.

Na tribini, koju je organizirao splitski ogranak SDP-a, sudjelovali su gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić, donedavni predsjednik NO “Čistoće” Ante Renić, direktor “Trogir Holdinga” Danijel Kukoč, direktorica komunalnog društva “GRAD” Marijana Šemanović i Tea Kuzmičić Rosandić iz udruge “Sunce”.

– U Splitu imamo više problema po pitanju gospodarenja otpadom. Mi smo na nekih 13 posto u odvajanju otpada, a ono o čemu se vrlo malo govori je činjenica da su kapaciteti Karepovca pri kraju. Imamo još maksimalno dvije godine dok se ne popune. Po staroj dobroj praksi Splita, o tome ćemo razmišljati tek kada za to dođe vrijeme, upravo to nam je bio motiv da organiziramo jednu ovakvu tribinu. Doveli smo i sugovornike iz nekih gradova koji nam mogu biti primjer uspješnog gospodarenja otpadom – kazao je Davor Matijević, predsjednik splitskog SDP-a.

KAREPOVCU SU DANI ODBROJANI

Nije novost da su kapaciteti Karepovca gotovo popunjeni, a Lećevicu “kao ozebli Sunce” čekamo još od davne 1998. godine. Vremena za odlaganje na Karepovcu, u najboljem slučaju, imamo još malo – nešto više od godinu dana. Valja napomenuti i da Lećevica nije idealno rješenje za ove probleme jer će njeni kapaciteti biti premaleni da zbrinu sav splitski otpad.

Ante Renić odmah je na početku svog izlaganja upozorio da nemamo ni tih godinu i po, dvije dana o kojima se priča.

– Nemamo godinu i po, dvije vremena. Ta se informacija često povlači po medijima, ali geodetska izmjera koja je pokazala da imamo još toliko vremena zapravo je napravljena prije godinu dana. To znači da nam je u ovom trenutku ostalo maksimalno godinu dana odlaganja na Karepovcu – kazao je.

Ovo je, kako kaže, najgori komunalni problem s kojim se Split u svojoj povijesti suočio, a trenutno smo u situaciji da nitko ne zna što će ga riješiti.

– Koliko vidim, županijska i gradska vlast prave se da problem ne postoji. U županiji su skoncentrirani na izgradnju centra u Lećevici, koji ima toliko problema na svim razinama da sigurno možemo reći da neće biti gotov 2026. godine, kako je najavljeno. Problem je i što je njegov kapacitet planiran na pretpostavci da će sve općine koje će tamo odlagati otpad imati stopu odvajanja od 40 posto, a mi tome nismo ni blizu – dodao je.

ŠTO KAD SE KAREPOVAC POPUNI?

Kako objašnjava Renić, jednostavnog rješenja za ovaj problem nemamo. Kada se Karepovac popuni, naš otpad sigurno neće ići u Šibenik, Zadar ili neko drugo mjesto u blizini, a razlog je to što nemaju dovoljno kapaciteta za zaprimanje otpada drugog najvećeg grada u državi.

 

– Sad je već razvidno da mi tu ekološku katastrofu nećemo moći izbjeći. Grad Split se skoncentrirao samo na uvođenje polupodzemnih spremnika, ali to je više-manje samo vizualna stvar. Ljepši su nego stari spremnici i komunalcima je lakše s njima baratati, ali to nije naš osnovni problem u ovom trenutku. Odvajali, ne odvajali, mi s tim otpadom za godinu dana nećemo imati gdje – upozorava.

Tea Kuzmičić Rosandić kaže da je za rješenje ovog problema svakako važna edukacija građana, no dodaje da je recikliranje zadnji korak u gospodarenju otpadom.

– Reciklaža je zadnji korak koji trebamo poduzeti. Ono što je trenutno mnogo korisnije su principi “smanji i ponovno koristi”. Cijelo vrijeme spominjemo plastiku, koliko je teško prodati i tako dalje, ali ta plastika ima svoju direktivu, neke vrste jednokratne plastike zabranjene su, a kod nas su još uvijek u upotrebi. Mi imamo jedan začarani krug.

Edukacija je bitna, ali kad imate sustav koji zaista funkcionira puno je lakše educirati, ljudi onda imaju svijest da trebaju nešto promijeniti. Sustav mora pratiti ono što mi pričamo – zaključila je.

Za Lećevicu kaže, kao i Renić, da nema kapacitet koji je nama potreban. Objasnila je to na primjeru kompostane, koja će u Lećevici imati kapacitet od 9.500 tona, a samo Split ima 20.000 tona bio otpada.

– Nama ta kompostana neće biti dostatna za kapacitete koji su nama potrebni. Važno je da jedinice lokalne samouprave imaju kompostane. Zapravo sve kreće od gospodarenja otpadom na lokalnoj razini, a kada taj sustav uredimo, možda možemo pričati o tome da će nam Lećevica biti dostatna, za nekih 20 godina kada se otvori – rekla je uz šalu na kraju.

 

DOBRE PRIMJERE NE TREBA TRAŽITI DALEKO

Iako stanje u Splitu ne izgleda baš dobro, primjere dobre prakse možemo vidjeti u nekim hrvatskim gradovima. Jedan od njih je Koprivnica, ali i susjedni nam Trogir.

– U Trogiru smo krajem 2022. uveli novi sustav gospodarenja otpadom. Uveli smo naplatu po varijabilnom udjelu cijene, što znači da svakom građaninu naplati količina otpada koju proizvede. Razvili smo infrastrukturu, prvo smo sanirali sami deponij, otvorili smo reciklažno dvorište, korisnicima u obiteljskim kućama podijelili smo individualne spremnike, postavili polupodzemne spremnike s otpadomjerom za ljude koji žive u stambenim zgradama… – naveo je Danijel Kukoč iz “Trogir Holdinga”.

Dodaje i da su građani na prvu bili u otporu prema novom sustavu, ali naglašava da su edukacijom građana u prvih godinu dana uspjeli količinu miješanog komunalnog otpada na deponiju smanjiti za otprilike 30 posto. Tako su produžili vrijeme trajanja deponija za trećinu, a građane su potakli da sve više i više odvajaju otpad.

Mišel Jakšić, gradonačelnik Koprivnice, kaže da iz političkog aspekta ovo nije tema na kojoj se mogu dobiti izbori pa nije toliko atraktivna, ali smatra da je definitivno tema na kojoj se izbori mogu izgubiti.

– Rješavanje samog problema gospodarenja otpadom nije jednostavna priča, to govorim kao gradonačelnik grada koji razvrstava preko 60 posto otpada. Bez želje da budem kritičan prema kolegama iz Zagreba i Splita, kada gledam njihove medijske istupe o rješavanju ovog problema često se pitam živim li ja već 10 godina neki promašeni život.

Kad 10 godina imaš rezultate i ideš prema naprijed, a netko ti netko kaže “mi ćemo napraviti ovako i sve će biti savršeno”, znaš i sam da to baš tako ne ide. Pitaš se kako oni to stvarno misle riješiti i imaju li ikakav plan za krajnje rješenje – objasnio je i dodao da bi se u rješavanje ovog problema trebala aktivnije uključiti i država.

izvor: slobodnadalmacija.hr

Share.

Leave A Reply