Jedna od zanimljivih splitskih obitelji „čudnog“ prezimena može se pohvaliti ne samo višestoljetnom prisutnošću u gradu pod Marjanom, nego i svojim sudjelovanjem u gotovo svim prijelomnim događajima koji su obilježili splitsku, dalmatinsku, pa i hrvatsku povijest. Čak se i korijen te obitelji povezuje sa začetkom Splita. Naime, poznato je kako se naziv grada izvodi iz grčke riječi „aspalathos“ za biljku brnistru, a prema nekim tumačenjima, ime te obitelji može se povezati s jednom drugom grčkom riječi.
Grb obitelji Cindro uklesan na kapitelu stupa; Grb Cindro, kako ga donosi Friedrich Heyer von Rosenfeld u svom grbovniku „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ iz 1873.; Suvremena kolorirana rekonstrukcija grbovnog štita s crvenim psom u skoku iznad polja s crveno-crnim nakošenim gredama – obitelj je plemićki status uživala još od srednjega vijeka, dok je austrijsku potvrdu plemstva stekla 1882. godine
Naime, kako je u grbu toga roda pas u skoku, dok se na starogrčkom pas imenuje „kion“ (κύων), neki smatraju da prezime Cindro svoje podrijetlo vuče još iz antičkog sloja grčkih žitelja Salone, koji su se po uništenju te metropole povukli u zaštitu Dioklecijanove palače – jezgre današnjeg Splita. No, pouzdano se tek u 13. st. bilježi Ivan Cindrov čiji je nadimak postao osnova prezimena obitelji. Zanimljivo je kako se u 15. st. nazivaju i Maričić, što je pak poslužilo i za neutemeljenu teoriju o poljičkom podrijetlu.
Grafika iz 1597. koja prikazuje splitski i uskočki pothvat oslobođenja Klisa od Osmanlija 1596. godine prilikom kojeg se istaknuo Nikola Cindro, sin Agostina; Spomen-ploča posvećena tom poduhvatu podignuta na tvrđavi Klis 1996. godine; Barokna palača obitelji Cindro u središtu Splita (17. stoljeće); Jedan od istaknutijih članova obitelji znanstvenik Nikola Cindro (1931.-2001.)
Međutim, veze roda Cindro i Poljica su doista postojale: bilježe se kao „Marčić“ u popisu plemstva koje je Bela IV. navodno zatekao u Poljicima 1241. godine; pojedini članovi obitelji birani su i za poljičke knezove, a jedan od njih – Agostin Cindro je 1503. porušio mostove preko Cetine uspjevši tako nakratko obraniti Poljica od Turaka. Nikola Cindro je također bio proturski ratnik – 28. svibnja 1596. poginuo je u boju s Osmanlijama prilikom kratkotrajnog oslobođenja Klisa.
Ljetnikovac obitelji Cindro smješten na lokaciji uz obalu Strožanca (gore) i danas predstavlja simbol stoljetnih veza toga roda s prostorom povijesnih Poljica (Strožanac je dio općine Podstrana koja – s općinom Dugi Rat – obuhvaća primorski dio od 1945. godine razdijeljenih Poljica smješten između rijeka Žrnovnice i Cetine)
U doba nacionalnog „buđenja“ 19. stoljeća našli su se na raznim stranama. Tako je Augustin Cindro, kao višekratni prisjednik splitske općinske uprave, bio autonomaš te 1861. potpisao proglas splitske općine protiv sjedinjenja Dalmacije s ostatkom Hrvatske. S druge strane, Josip Cindro (1850.–1924.) se borio protiv splitskih autonomaša i isticao radom u kazališnoj družini „Slavjanskog napretka“. Naposljetku, fizičar Nikola Cindro bio je 1995. jedan od utemeljitelja Hrvatskog plemićkog zbora, dok je Branko Cindro aktualni predsjednik tog nacionalnog udruženja potomaka hrvatskog plemstva!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
