Saborski zastupnik Mosta Ante Kujundžić pred medijima je predstavio zakonski prijedlog kojim bi se roditeljima, posvojiteljima, skrbnicima i samohranim roditeljima omogućila opcija šestosatnog radnog dana, sve do osme godine života djeteta. Kako je rekao, riječ je o prijedlogu koji se ne temelji na prisili, već na slobodi izbora, a osmišljen je kao demografska mjera koja odgovara potrebama obitelji u današnjem društvu.
Kujundžić je odmah na početku naglasio da ovaj prijedlog ne dolazi kao još jedna deklarativna ideja bez pokrića, nego kao plod dugotrajnog promišljanja i stvarne želje da se obiteljima u Hrvatskoj konačno ponudi funkcionalna i pravedna mjera.
Mostov saborski zastupnik je secirao strukturne probleme u zakonodavnom okviru, upozorivši da država koja želi više djece u praksi roditeljima otežava život. Smatra kako današnji model rada ne prati promjene u životnim navikama i ritmu obitelji.
‘Ovaj postojeći broj djece koje u Hrvatskoj imamo je u situaciji u kojoj odrastaju bez roditelja – i to je ključ cijelog ovog problema’, kazao je.
Govoreći o svakodnevici zaposlenih roditelja, naglasio je da se od njih očekuje previše, bez ikakve sustavne pomoći.
‘Što konkretno majka ili otac može napraviti ako svoj radni dan provede od 8 do 4, ili od 9 do 5? Na kraju, kad dođeš svojoj kući, ti trebaš biti otac, trebaš biti majka, trebaš pohvatati sve obveze koje ti život stavlja i istovremeno biti roditelj i odgojitelj svome djetetu’, obrazložio je Mostov zastupnik.
Njihov prijedlog temelji se na ideji da šestosatni radni dan bude opcija za sve zaposlene roditelje s djecom do osme godine, bez negativnih posljedica u mirovinskom i zdravstvenom smislu. Kujundžić je istaknuo da bi država trebala preuzeti dio obveza kako bi rasteretila i roditelje i poslodavce.
‘Naš je prijedlog da radniku koji radi 6 sati dnevno, uz ugovor na neodređeno i uz ispunjenje minimalnog praga plaće, priznaje se puni mirovinski radni staž. A razliku doprinosa država preuzima isključivo na sebe’, pojasnio je.
Uz zakonski okvir, Kujundžić je naglasio i europski kontekst ove inicijative.
‘Imamo vrlo jasnu direktivu Europske unije koja govori o jednom suodnosu poslovnog i privatnog života, točnije o ravnoteži poslovnog i privatnog života. Ona je jednim malenim dijelom implementirana u hrvatski zakonodavni sustav, prvenstveno u Zakonu o radu, međutim ne u onoj mjeri u kojoj su je implementirale zapadne zemlje’, objasnio je Kujundžić i pozvao je na usklađivanje s praksama iz država poput Nizozemske i Švedske, koje već godinama razvijaju fleksibilnije radne modele, uključujući pilot-projekte šestosatnog radnog dana, osobito u javnom sektoru.
Tvrdi da je baš u zemljama koje su uvele šestosatno radno vrijeme, drastično pao broj bolovanja. Zato je, govoreći o financijskom aspektu, Kujundžić iznio podatke o broju bolovanja i troškovima koje naša država sada podmiruje, ukazujući da sredstva za ovu mjeru postoje, ali se troše reaktivno, a ne strateški.
‘Na dnevnoj bazi u Hrvatskoj je 60.000 ljudi na bolovanju. Od tih 60.000, 45.000 ljudi je na dugoročnom bolovanju’, kazao je.
Prema njegovim riječima, država mjesečno izdvaja između 300 i 900 eura po osobi na bolovanju, a preraspodjelom dijela tog novca mogla bi se pokrenuti konkretna mjera kojom bi se smanjio broj bolovanja, ali i povećala kvaliteta života obitelji.
‘Kad bismo taj novac preraspodijelili u dimenziju u kojoj bi država kao strateški cilj odredila činjenicu koja je polazište za budućnost Republike Hrvatske, a to je da sačuvamo ono što trenutno imamo, tako da roditelje vratimo kući dva sata ranije. Vjerujem da bismo postigli ogroman rezultat i u odgojnoj dimenziji’, rekao je.
Kao dodatni korak, predložio je da država može i sama pokrenuti pilot-projekte unutar javnog sektora, osobito na razini lokalne i regionalne samouprave.
