SPLITSKI Marjan je zbog najezde potkornjaka izgubio velik dio šume. Na najezdu se nastavila sanacija šume čija je kvaliteta predmet spora već mjesecima. U svakom slučaju, Marjan je ostao bez velikog dijela šume te odavno nije onakav kakav je bio.
No, svemu tome sad se priključila nova opasnot – erozija tla.
Ravnatelj JU Park-šuma Marjan, Damir Grubšić, u utorak je poslao pismo Povjerenstvu za Marjan i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu vezano uz eroziju tla na Marjanu. Ravnatelj je pismo uz fotodokumentaciju također dostavio Stožeru Civilne zaštite Grada Splita, trima ministarstvima i ovlaštenom sudskom vještaku za šumarstvo, piše Dalmacija Danas.
“Ponukani tvrdnjama g-dina Mirka Ruščića, predsjednika Povjerenstva za Marjan, a na zadnjem 7. sastanku Povjerenstva održanom 26. rujna 2019. godine u maloj vijećnici Grada Splita, kako na Marjanu nakon izvršene sanacije ili djelomično izvršene sanacije šume od djelovanja mediteranskog potkornjaka nema zabilježenih pojačanih erozivnih procesa, primorani smo ukazati na činjenično stanje s terena”, stoji na početku pisma.
Sve veća erozija tla
Nadalje, navodi se kako je zadnjih mjeseci primjećena povećana erozija tla. To, kaže se u pismu, predstavlja opasnost za ljude jer dosta toga završi na cesti.
“Tijekom protekla cca dva mjeseca, diljem gospodarske jedinice Park-šuma Marjan, primijećeno je povećano ispiranje, erozija površinskih slojeva tla koja je dodatno uzrokovana ili uvjetovana naglim i preintenzivnim otvaranjem šumskog sklopa.
Posljedice erozije su najizraženije poslije kiše, a manifestiraju se u obliku zemljanih nanosa s primjesama sitnijih stijena te organskih ostataka posječenih stabala (iglice, lišće i grančice), koji bivaju rasprostrti diljem marjanskih cesta, puteva i staza. Također zbog posljedica ispiranja šumskog tla-erozije, događaju se odroni samaca s pokosa koji nekontrolirano padaju po cesti kao posljedica aktiviranja kliznih ploha i aktivnih klinova zbog odvijanja pojačane erozije tla, što u ovom slučaju predstavlja i opasnost po ljude i materijalna dobra”, kažu.
“O intenzitetu erozijskih procesa najbolje govori činjenica da su djelatnici Javne ustanove u protekla 2 mjeseca utrošili cca 250 radnih sati na uklanjanje erodiranog tla i naplavina s marjanskim prometnica i staza, nakon svake izraženije kiše. Šumski ekosustavi su najdjelotvorniji u zaštiti tla od mnogih oblika erozije jer drveća svojim korijenjem vežu tlo, sklopom krošanja smanjuju snagu vode i vjetra koji erodiraju šumsko tlo, povećavaju kapacitet vezivanja vode (čime se smanjuje snaga bujičnih tokova), te na krošnjama zadržavaju dio oborina čime se znatno umanjuje zbijanje i erodiranje tla itd. Trenutno je relativno velika površina marjanske šume, a pogotovo dijelovi na kojima su izrađeni koridori za rad vučnica, izložena snažnim erozijskim procesima uvjetovanima činjenicom sječe i zatiranja velikog broja stabala i grmlja koja su imala izrazito bitnu protuerozijsku funkciju”, pišu dalje.
Posljedice mogu biti dugoročne
Na kraju pisma ravnatelj park šime Marjan kaže da posljedice mogu biti dugoročne
“Uklanjanjem predmetne vegetacije tijekom rada vučnica koje su bile položene okomito na nagib terena (čime je dodatno pospješena vjerojatnost erodiranja tla), u kombinaciji s relativno strmim i jednoličnim nagibom sjevernih padina marjanskog poluotoka čiji je prosječni nagib cca 23%, stvoreni su uvjeti za intenzivno erodiranje površinskog sloja šumskog tla kojem svjedočimo na Marjanu, a čije će posljedice biti dugoročnog karaktera. Nastajanje tla na karbonatnoj matičnoj podlozi je izrazito dugotrajan proces koji se sastoji od kemijskog procesa otapanja karbonatnih stijena prilikom čega zaostaje netopivi ostatak koji zapravo predstavlja buduće tlo. Za nastanak 1 cm tla (netopivog ostatka karbonatnih stijena) treba se otopiti sloj od nekoliko cm stijene za što je potrebno vrijeme od cca 10 000 godina. Svi izneseni podaci temelje se na stručnoj literaturi i objavljenim doktorskim i inim radovima raznih šumarskih znanstvenika”, stoji u pismu ravnatelja Grubšića.
