Sveti Ante časti se i slavi kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, zatvorenika, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja i vjere u Presveti Sakrament. Svetog Antu zazivaju bračni parovi za sretan brak jer se smatra pomoćnikom u ljubavi.
Antun Padovanski (pravo ime: Fernando Martins de Bulhões) rođen je u Lisabonu u plemićkoj i imućnoj obitelji. Iako je bio sin prvorođenac te j mogao tada imati sve životne pogodnosti, Antun će krenuti drugim putem. Već kao 15-godišnjak stupio je u samostan te se nakon osam godina zaredio za svećenika.
Kada je stupio u franjevački red dobio je ime Antun, a kako je umro u talijanskom gradu Padovi, dobio je naslov Padovanski.
ČUDOTVORAC
Rijetko koji svetac je u katoličkoj crkvi poznat po svojim čudima kao što je to bio Sv. Antun.
Jedna gospođa jednom je željela slušati propovijedi sv. Antuna, ali joj to nije dozvolio njen suprug. Ona je otišla na gornji kat na prozor i tu je posve jasno čula propovijed, iako je sv. Antun propovijedao cijeli sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.
Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.
Jedno od čuda sv. Ante je i ono kad mu je došao neki grješnik koji je toliko griješio da od suza i žalosti nije mogao reći ni riječi već je samo jecao. Sveti Ante mu je rekao da napiše grijehe i čita ih pred njim. Kako je grešnik čitao svoje grijehe tako su slova nestajala s papira na kojem su bili napisani grijesi. Nestajanje slova kazuje Božje milosrđe grješniku brisanjem grijeha.
SUSRET S ISUSOM
Sveti Antun predosjetio je kada će napustiti ovozemaljski život. Tom prilikom otišao je u Camposampiero, ne tako daleko od Padove, u samotište koje je tamošnji gospodar, plemić Tiso, darovao franjevcima, nedaleko od vlasnikova dvorca. Tiso mu je uredio boravište, pa je Svetac na stablu provodio svoje dane razmišljanja. Noću se vraćao u samotište. Jedne noći plemić je prolazio kraj Svečeve sobice, kada je iznutra zapazio da probija gusti snop svjetla. Bojeći se da nije požar, otvori vrata i ostade zadivljen pred čudesnim prizorom: Antun je rukama grlio maloga Isusa. Kada se osvijestio od ukazanja i opazio Tisa koji je sav bio potresen, Svetac ljubazno zamoli vlasnika da nikomu ne očituje ovo nebesko ukazanje. Tek nakon Svečeve smrti Tiso je ispričao što je vidio spomenute noći.
Antun Padovanski umro je 13.lipnja 1231. u 36. godini života. Već u svibnju 1232. godine papa Grgur IX. uvrstio ga je među svece.
izvor: dalmacijanews.hr
