Strah me kad prolazim ovde, bojin se da će me zgazit neki kamion – govori nam prvašić Nikola koji s predjela Mezanovci treba proći vrlo prometnom ulicom Put Majdana kako bi došao do svoje Osnovne škole don Lovre Katića u Solinu. I tako svakog radnog dana.
Nikola je ovaj put bio u pratnji majke Anamarije, kao i njegov vršnjak Matej s mamom Tinom.
– Strašan je ovdje promet, a nogostupa na jednom dijelu puta uopće nema – kazuje Nikolina mama. Pogotovo je, kažu, opasno kada prolaze veliki kamioni i tegljači koji stižu iz pravca majdanskih pogona, a to je najčešće ujutro kada djeca idu u školu. Upravo u tom dijelu dana prolaze i po dva kamiona puna tereta u minuti. Od djece na putu u školu dijeli ih crta iscrtana na asfaltu, a školarci od zidića do unutarnjeg ruba linije imaju doslovno 65 centimetara za prolaz. Na najužem dijelu točno 49 centimetara!
– Puno puta vidim da vozači razgovaraju na mobitel, a neki nisu baš ni nježni na papučici gasa – govori nam jedna od zabrinutih majki.
Tko je nadležan
– U našem susjedstvu su brojne mlade obitelji, tako da i dječice, odnosno školaraca, ima sve više. Mislim da ima bar pedesetak školske djece – kazuje mama Tina, dodajući kako će ih vjerojatno biti i više jer se u okolici gradi još zgrada.
I predškolka Sara im za ovu prigodu pravi društvo, treba i ona vježbati put do škole jer na jesen će i ona postati prvašić.
– Pazi, Sara, polako, gledaj pravo i drži se desno, dalje od automobila i kamiona – upozorava je mama Jelena.
– Vidite i sami koliko je opasno. Odrasli čovjek tu mora dobro paziti na svaki korak, a kamoli ne djeca – žali se mama Jelena, dok njihov susjed Ivan Baketić veli kako je nesigurno i na dijelu gdje izlaze iz njihova kvarta na ulicu Put Majdana, gdje je zavoj.
– Tu postoji nogostup, ali je na nekim dijelovima preuzak, ne može se dvoje ljudi mimoići, a mame s kolicima ne mogu proći cijelim putem. Zbog svega toga ja svoju Luciju već tri godine vozim u školu, jer me strah za njezinu sigurnost, a za dvije godine imat ću još jednog prvašića, morat ću se izgleda nekako organizirati ako ovo do tada ne riješe – govori tata Ivan.
Sarin otac Luka veli kako su se za neke druge infrastrukturne, odnosno komunalne probleme obraćali Solinu i Klisu, ali ne uvijek uspješno jer još uvijek traje spor između Solina i Klisa oko granica, pa nikada sa sigurnošću ne znaju tko za što treba reagirati, kome se za što obratiti.
– Djeca ponekad idu u školu preko obližnjeg potoka, ali ni tu nije bezazleno, usko je i nema ograde, ali nikako opet ne mogu izbjeći onaj komad puta bez nogostupa – kazuju roditelji, ističući kako svakodnevno svojoj djeci ponavljaju pravila ponašanja do škole i pozivaju na oprez.
– Možete vi to stalno ponavljati, ali djeca kao djeca, znaju biti zaigrana – ističu oni, a ima i nepredvidivih situacija i reakcija kao što je jednom bila epizoda s osom, koja je na kraju ipak završila sretnim ishodom, ne i istrčavanjem na cestu, kazuje nam Nikolina mama.
I ose napadaju
I prvašić Matej, kao sudionik tog događaja, imao je potrebu ponoviti na svoj način.
– I tako smo jednom išli po jednu našu prijateljicu da idemo zajedno put škole, pa smo onda išli preko potoka. Onda smo došli do ove velike ulice i tu su nas onda napale ose… – simpatično bi tako bilo slušati Mateja kako prepričava onako slatko dječački da nije situacija bila vrlo ozbiljna, zapravo opasna za život.
– Nikola se onda prestrašio, pa je slučajno srušio mene. Mogao nas je zgaziti kamion – zaključio je tako Matej priču koju nijedan roditelj ne bi želio da se ponovi, pa apeliraju na nadležne institucije da im pomognu riješiti problem i osiguraju djeci, kao i ostalim pješacima, siguran put uz ovu prometnu cestu.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
