Iako je to široj javnosti nepoznato, nakon akcije “Oluja” na širem području Bosanskoga Grahova vodila se teška i odlučna bitka za konačno slamanje srpskih snaga. U toj akciji poginuo je 21 pripadnik HV-a, a jedan se još smatra nestalim.
Tim povodom u ponedjeljak je Udruga veterana i prijatelja 141. brigade HV-a zajedno s Udrugom roditelja poginulih branitelja Splita i Splitsko-dalmatinske županije organizirala, s dva autobusa, odlazak na komemoraciju u Bosansko Grahovo.
Te je noći neprijatelj, ne mireći se s gubitkom Knina i ostalog teritorija, najprije topništvom, a zatim i pješaštvom, pokušao vratiti izgubljene položaje, pritom koncentrirajući svoje elitne i specijalne postrojbe kojima je osobno zapovijedao general Ratko Mladić u jedinom pravom protuudaru.
Pritom su pokušali presjeći komunikaciju Knin – Bosansko Grahovo ovladavanjem strateški važnom točkom, prijevojem Derale. Najžešći napad Srbi su izveli na položaje Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar – Bosansko Grahovo. Pripadnici 141. brigade pritom su prihvatili borbu te na položaju Vidovića glava, u izravnom okršaju prsa o prsa, pogibaju vojnici Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica.
Nakon neravnopravne borbe, ostatak voda s više ranjenika izvlači se prema Bosanskom Grahovu, manji broj vojnika u pričuvi panično napušta teren, dok ostatak brigade zauzima pričuvne položaje braneći cestu Bosansko Grahovo – Knin. Na početku neprijateljskog napada jedna interventna skupina 1. bojne odlazi u pomoć napadnutim položajima Cigelj i Biljeg, gdje nailaze na ubačenu neprijateljsku diverzantsku grupu te u izravnom okršaju pogibaju zapovjednik satnije Stipe Marčić Štef i vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić, dok je više vojnika ranjeno.
Iako se preostali suborci nisu uspjeli izvući, jednom od njih, Olegu Ujeviću, to je uspjelo, dovodi pojačanje, ponovno se uključuje u borbu i pritom junački pogiba. Nakon podneva 13. kolovoza 1995. ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141. brigade uz potporu POTRD-a ZP Split kreće u protunapad na Vidovića glavu, koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja hrvatskih snaga.
Neprijatelj u žestokom okršaju uspijeva odbiti napad 141. brigade i tom prilikom pogibaju zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević, a više vojnika je ranjeno. U borbama na ostalom dijelu bojišta pogibaju vojnici Ante Merćep, Ante Domazet, a Zoran Karanović umire od zadobivenih rana.
Istovremeno u okršaju s neprijateljem kod položaja Cigelj pogibaju pripadnici 6. domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok sudbina Drage Ilovića do danas nije poznata.
Bez obzira na sve gubitke, vojnici 141. brigade smogli su snage zaustaviti napredovanje neprijatelja i zajedno s interventnim snagama 3. bojne 7. gardijske brigade, ojačane s dva tenka i borbenom skupinom 6. domobranske pukovnije te tenkovskim vodom 113. brigade, 14. kolovoza vraćaju izgubljene položaje.
U toj akciji pogibaju pripadnici 7. gardijske brigade Romano Ribić i Stjepan Križanec, a već 15. kolovoza svi zajedno, s 126. domobranskom pukovnijom i 4. gardijskom brigadom, koja nastupa iz smjera Srba, nastavljaju s napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar.
U toj je bitci u jednom danu, 13. kolovoza 1995., Hrvatska vojska imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i pedeset ranjenih pripadnika.
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
