„Neću politiku u svoju butigu“ – čuvena je izreka hrvatskog glumca Borisa Dvornika (1938.-2008.) čije je ime nedavno izneseno kao prijedlog novog naziva splitskog kazališta. Zanimljivo je što je taj prijedlog iznio političar, dok mu se odmah suprotstavila druga političarka – što ujedno ironično potvrđuje promišljenost te Meštrove izjave u seriji „Velo misto“. S druge strane, gotovo je nepoznata činjenica kako je u Splitu stoljećima živio jedan odvjetak roda po kojem je nazvana čuvena milanska operna kuća La Scala!
Splitska kazališna i milanska operna kuća – potonja je svoje poznato ime „Scala“ dobila po crkvi koja se na istom mjestu nalazila sve do posljednje četvrtine 18. stoljeća, a izgrađena je 1381. godine zahvaljujući Beatrici Regini della Scala prema kojoj je i nazvana Santa Maria alla Scala
Naime, operna kuća u Milanu – punim nazivom Teatro alla Scala – otvorena je 1778. godine, a izgrađena je na mjestu netom srušene crkve Santa Maria alla Scala. Spomenutu crkvu je još u 14. stoljeću dala izgraditi supruga tadašnjeg milanskog vladara Barnabe Viscontija (1354.-1385.) Beatrica Regina della Scala, odnosno Beatrica iz obitelji Scala ili Scaligeri. Dakle, kao što su Viscontiji u to doba vladali Milanom, tako su i Scale od 1262. do 1387. suvereno gospodarili istočnijom Veronom.
Freska koja prikazuje tadašnjeg vladara Milana Barnabu Viscontija s njegovom suprugom Beatricom Reginom (1331.- 1384.) koja je potekla iz veronskog roda Scala (Scaligeri); Dvije varijante grba roda Scala na štitu kojega su ljestve („skale“) – „della Scala“ je prezime koje ukazuje na određenu vojnu aktivnost (npr. korištenje jurišnih ljestava prilikom osvajanja dvoraca – desno)
No, nakon što je krajem 14. st. rod Scala bio protjeran iz Verone, u Splitu je 1459. godine bio zabilježen potomak veronske plemićke lože Della Scala – građanin ser Antonio di Benedetto. Antonijev otac je bio Benedikt iz Bergama, po kojem je obitelji i dobila prezime – Benedetti. U 17. st. splitski Benedetti su se obogatili trgovinom i kupovinom posjeda, dok je ekonomski uspon bio povezan i s društvenim. Tako su braća Petar i Dujam Benedetti 1671. godine bili primljeni u plemićko vijeće grada Splita.
Dvije različite varijante grba splitske obitelji Benedetti iz 15. st. (ruka u rukavu drži vatru koja izrasta iz ćupa: kruna bunara i portal kuće/Carrarina poljana 4) i 17. st. (ljestve s tri prečke i križ na vrhu: zapadno pročelje kuće/Marulićeva 6) ujedinjene su u suvremenoj rekonstrukciji grbovnog štita iz 19. st. (dolje desno); Grb Benedetti kako ga donosi Heyer von Rosenfeld u svojem grbovniku Der Adel des Königreichs Dalmatien iz 1873. godine (gore desno)
Novopečeni patriciji su od mletačkog dužda Alvisa III. Moceniga 1723. stekli i naslov „conte Veneto“, dok su točno sto godina kasnije – 1822. i 1823. austrijske vlasti dvjema obiteljima Benedetti iz Splita priznale njihovo staro splitsko plemstvo. Kako je to plemstvo moglo biti i oduzeto svjedoči podatak iz 1841. godine, kada je Lauru Benedettiju (sinu Ivana) plemićki status bio dokinut zbog počinjenja nekog kaznenog djela. Na tu splitsku obitelj ipak i danas podsjeća njihov simbol (križ iznad ljestvi tj. „skala“) kojeg je moguće vidjeti na pročeljima grada pod Marjanom!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
