Neću politiku u svoju butigu! – čuvena je izreka hrvatskog glumca Borisa Dvornika (1938.-2008.) čije je ime nedavno izneseno kao prijedlog novog naziva splitskog kazališta. Zanimljivo kako je taj prijedlog iznio političar, dok mu se odmah suprotstavila druga političarka – što ujedno ironično potvrđuje promišljenost te meštrove izjave iz serije „Velo misto“. S druge strane, gotovo je nepoznato kako je u Splitu stoljećima živio jedan odvjetak roda po kojem je nazvana čuvena milanska operna kuća Scala!
Splitska kazališna i milanska operna kuća – potonja je svoje poznato ime „Scala“ dobila po crkvi koja se na istom mjestu nalazila sve do posljednje četvrtine 18. stoljeća, a izgrađena je 1381. godine zahvaljujući Beatrici Regini della Scala prema kojoj je i nazvana Santa Maria alla Scala
Naime, operna kuća u Milanu – punim nazivom Teatro alla Scala – otvorena je 1778. godine, a izgrađena je na mjestu netom srušene crkve Santa Maria alla Scala. Spomenutu crkvu je još u 14. stoljeću dala izgraditi supruga tadašnjeg milanskog vladara Barnabe Viscontija (1354.-1385.) Beatrica Regina della Scala, odnosno Beatrica iz moćne obitelji Scala (ili Scaligeri). Dakle, kao što su Viscontiji u to doba vladali Milanom, tako su i Scale od 1262. do 1387. suvereno gospodarili susjednom Veronom.
Freska koja prikazuje tadašnjeg vladara Milana Barnabu Viscontija s njegovom suprugom Beatricom Reginom (1331.- 1384.) koja je potekla iz veronskog roda Scala (Scaligeri); Dvije varijante grba roda Scala na štitu kojega se ističu ljestve („skale“) – „della Scala“ je prezime koje ukazuje na određenu vojnu aktivnost kao što je korištenje jurišnih ljestava prilikom osvajanja dvoraca (desno)
No, nakon što je krajem 14. st. rod Scala bio protjeran iz Verone, u Splitu je 1459. godine bio zabilježen potomak veronske plemićke lože della Scala – građanin Antonio di Benedetto. Antonijev otac je bio Benedikt iz Bergama, po kojem je obitelji i dobila prezime – Benedetti. U 17. stoljeću splitski Benedettiji su se obogatili trgovinom i kupovinom zemlje, dok je ekonomski probitak bio povezan s društvenim usponom. Tako su braća Petar i Dujam Benedetti 1671. godine bili primljeni u plemićko vijeće grada Splita.
Dvije različite varijante grba splitske obitelji Benedetti iz 15. st. (ruka u rukavu drži vatru koja izrasta iz ćupa: kruna bunara i portal kuće/Carrarina poljana 4) i 17. stoljeća (ljestve s tri prečke i križ na vrhu: zapadno pročelje kuće/Marulićeva 6 – izvor: HeralD) ujedinjene u suvremenoj rekonstrukciji grbovnog štita iz 19. st. (dolje desno); Grb Benedettija kako ga donosi Heyer von Rosenfeld u svojem grbovniku “Der Adel des Königreichs Dalmatien” iz 1873. godine (gore desno)
Novopečeni patriciji su od mletačkog dužda Alvisa III. Moceniga 1723. stekli i naslov „conte Veneto“, dok su točno sto godina kasnije – 1822. i 1823. austrijske vlasti dvjema obiteljima Benedettija iz Splita priznale njihovo staro splitsko plemstvo. Kako je to plemstvo moglo biti i oduzeto svjedoči podatak iz 1841. godine, kada je Lauru Benedettiju (sinu Ivana) plemićki status bio dokinut zbog počinjenja nekog kaznenog djela. Na tu splitsku obitelj ipak i danas podsjeća njihov simbol (križ iznad ljestvi tj. „skala“) kojeg je moguće uočiti na pročeljima grada pod Marjanom!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
