Iako je heraldičko znamenje danas nezamislivo bez slikovnog prikaza malo je poznato kako prve nastale zbirke grbova nisu uopće sadržavale ilustracije već je heraldičko znamenje u njima bilo predstavljeno pjesničkim stihovima. Primjerice, čuveno heraldičko djelo Clipeus (Clipearius) Theutonicorum (Njemački štit) Konrada von Murea nastalo oko 1240. sastoji se upravo od stihova kojima je opisano čak 73 grba. Tek potom nastaju prvi grbovnici, dok je prvi hrvatski grbovnik Korjenić-Neorićev iz 1595. godine.
Grb splitskog nadbiskupa Petra X. Diškovića (sredina) između heraldičkog znamenja tadašnjeg (k)ninskog biskupa Teobalda i trogirskog biskupa Ivana (tj. Šimuna) zabilježenih u svojstvu sudionika ckrvenog sabora u Konstanci (1414.-1418.) – Kronika Sabora u Konstanci, 15. stoljeće
Međutim, prvo europsko heraldičko djelo koji sadrži grbove pojedinih Splićana jest Kronika Sabora u Konstanci iz prve polovice 15. stoljeća, primjerice nadbiskupa Petra Diškovića (1413. – 1426.), kao i heraldički neispunjeni štit predstavnika grada Splita, patricija Nikole Dominikova. Tek nekoliko stoljeća kasnije rodio se prvi Splićanin za kojega je poznato kako je svojevremeno opjevao vlastiti grb. Riječ je naravno o piscu i humanistu Jurju Dragišiću (de Caris), rođenom u gradu pod Marjanom oko 1570. godine.
Nekadašnja palača De Caris (Dragišić) u Splitu (Cosmijeva ulica 1), koju je u 17. stoljeću uredio pjesnik Juraj Dragišić, dok je u 18. stoljeću prešla u vlasništvo obitelji Geremia; Nekadašnji romanički zvonik iznad krstionice Sv. Ivana koju je Dragišić dao obnoviti, a u međuvremenu je srušen; Rad Cvite Fiskovića „O splitskom književniku Jurju Dragišiću de Caris“ (1962.)
Juraj je potjecao iz obitelji Dragišić iz Poljica, koja je svoje prezime romanizirala u De Caris, a u Splitu se bilježi sve do 18. stoljeća. Nakon studija u rodnom gradu i kolegiju Sv. Jeronima u Rimu, bio je početkom 17. stoljeća svećenik u Grohotama na Šolti, a 1608. i splitski kanonik. Dragišić je bio i župnik, gimnazijski profesor, arhiđakon, arhiprezbiter te naposljetku generalni vikar splitskog nadbiskupa Markantuna de Dominisa. Zaslužan je i za obnovu crkve Sv. Martina te romaničkog zvonika nad krstionicom Sv. Ivana!
Neki od sačuvanih splitskih grbova obitelji de Caris, odnosno pisca i humanista Jurja Dragišića (oko 1570.-1658.) na lokacijama: portal kuće u Dioklecijanovoj ulici 7; Ulica Priora Petra između ulaza br. 6 i 8 ugrađen u visini prvoga kata (Martinski prolaz); Cosmijeva 1, palača Geremija, južno pročelje, iznad balkona prvoga kata (izvor: HeralD)
O njegovom pjesničkom umijeću sačuvano je svjedočanstvo suvremenika Dumanića koji ga opisuje kao stručnjaka u crkvenoj i svjetovnoj književnosti te skribomana na latinskom i na hrvatskom jeziku – u stihu i prozi. Ipak, od njegova cjelokupnog rada ostao je sačuvan samo jedan epigram iz 1595. na latinskom te dva dvostruko rimovana stiha na hrvatskom. S druge strane, Dragišićevi grbovi su puno brojniji, a u Splitu ih nalazimo na čak četiri mjesta, zajedno sa vlastitim stihovima kojima je opisao svoje heraldičko znamenje:
Zvizde dajut svitlost, a gora žilj bili
Dvi desnice kripost, suproć svakoj sili…
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
