U dugom nizu splitskih, izvorno salonitanskih, nadbiskupa koji su zasigurno od Bernarda I. (1199.-1217.) pa sve do Lelija Cipika (1784.-1807.) nosili naslov primasa Dalmacije i cijele Hrvatske osobito se ističe ime Markantuna de Dominisa. Taj hrvatski crkveni prelat, znanstvenik i pisac rodio se 1560. na otoku Rabu, dok je s 12 godina bio poslan u isusovački hrvatski kolegij u Loretu, gdje je izučavao gramatiku i retoriku. U Italiji se i pridružio isusovcima, studirao te predavao sve do 1596. godine.
Portret Markantuna de Dominisa (Rab, 1560.-Rim, 8. ili 9. rujna 1624.) iz djela „O crkvenoj državi“ (De republica ecclesiastica); Dominisov grb na jednom od njegovih portreta i suvremeni prikaz grba Dominis – knezovi Krčki (kasniji Frankopani) i Dominisi su potekli iz iste loze u 11./12. stoljeću, što se može iščitati i iz sličnosti grba obaju rodova
Tada je istupio iz reda jezuita, vratio se u domovinu i iste godine postao senjskim biskupom. Boraveći u tom uskočkom gnijezdu nastojao je ratoborne uskoke – uvijek u sukobu s Mletačkom Republikom – razvojačiti i preseliti u unutrašnjost, ali u tome nije imao uspjeha. Štoviše, otporni sljedbenici Petra Kružića ubili su carskog generala Rabattu te zaprijetili smrću samom Dominisu, koji se potom 1602. povukao u sigurnost Rima. No, po smrti splitskog primasa Marcota, upravo je Dominis postao njegovim nasljednikom.
Dominisovo životno djelo „De republica ecclesiastica“ (prvi svezak, London 1617.) u kojem je kritizirao Crkvu zbog papinskoga primata, svjetovne vlasti i crkvene politike kao osnovne zapreke sjedinjenju svih kršćanskih crkava i uspostavljanju mira u Europi; Naslovnica Dominisove knjige „Eurip ili o plimi i oseci mora“; Prikaz koji objašnjava Dominisovu teoriju duge
Učeni Rabljanin je tako postao nadbiskup i primas na zamolbu Splićana i uz potporu Mlečana, dok je u gradu pod Marjanom pisao svoje teološke rasprave i djelo „De republica ecclesiastica“. No, ubrzo je došao u sukob sa splitskim kaptolom, plemstvom pa čak i Rimom, jer je stao na stranu Venecije u sukobu s papom. Stoga se 1616. odrekao svih časti i uputio u protestanski London, gdje je stekao naklonost kralja Jakova I. Upravo je za boravka u Engleskoj objavio svoje glavno djelo „O crkvenoj državi“, kao i manje proturimske spise „Rimsko papinstvo“.
Impresivna Anđeoska tvrđava u Rimu – mjesto zatočeništva Markantuna de Dominisa od travnja do rujna 1624. godine; Campo di Fiori (oko 1740-ih), rimski trg na kojem su Dominisov leš, slika i knjige 21. prosinca 1624. javno spaljeni, dok pepeo bivšeg primasa bio bačen u rijeku Tiber
Budući se Dominisove nade o približavanju Anglikanske crkve katoličkom Rimu nisu ostvarile, a papom je postao njemu skloni Grgur XV. (1621.-1623.), bivši primas se odlučio vratiti u Rim i zatražiti oprost. Međutim, Grgurov nasljednik Urban VIII. ipak je naredio nastavak istrage protiv njega te ga u travnju 1624. zatvorio u Anđeosku tvrđavu. Tu je Dominis obolio i ubrzo umro (rujan 1624.), dok je posmrtno bio proglašen krivim, pa su njegovo tijelo, slika i knjige krajem prosinca bili javno spaljeni na trgu Campo di Fiori!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
