Split s Londonom ne povezuje samo zdanje Adelphi Terrace, a možda i radnja Shakespearove komedije „Na Tri kralja ili kako vam drago“, nego i lik jednog od najznačajnijih splitskih nadbiskupa – Markantuna de Dominisa (1560.-1624.). Naime, senjski biskup de Dominis je u doba uskočkih sukoba napustio Senj te 1602. postao splitskim nadbiskupom. Tu su ga također zatekle neprilike, pa je 1616. odstupio sa splitske nadbiskupske stolice i otišao u Veneciju, a potom i u London, gdje je stekao naklonost kralja Jakova I.
Portreti dvojice katoličkih crkvenih prelata druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeća: Markantuna de Dominisa s Raba i Ivana Tomka Mrnavića iz Šibenika. Dvojica prijatelja su se 1602. našla u Rimu, upravo u gostinjcu sv. Jeronima – danas Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima
Dominis se nikada više nije vratio u hrvatske krajeve, u kojima je pak nastavio djelovati njegov suvremenik Ivan Tomko Mrnavić (1580.-1637.), s kojim se de Dominis upoznao za svoga boravka u Rimu 1602. godine. Osim što je bio crkveni prelat, poput Rabljanina Dominisa, ovaj Šibenčanin je bio i povijesni pisac, ali dvojbenog značaja. Tako Mrnavić u jednom od svojih zapisa navodi i jednu zanimljivu (i upitnu) vijest o samom caru Dioklecijanu, točnije njegovim tjelesnim ostatcima – kako opisuje F. Baras!
Grb Ivana Tomka Mrnavića, koji potječe iz 1631.-1637., a nekada se nalazio na crkvi sv. Martina u Šibeniku; Vrlo slično heraldičko znamenje velikaškog roda Mrnjavčića (iz prvog hrvatskog grbovnika Korjenić-Neorića, 1595.) – Mrnavić (šibenski kanonik i naslovni biskup bosanski) se pozivao upravo na podrijetlo iz ovog roda te je prema znamenju Mrnjavčića i oblikovao svoj grb
Naime, kada se u drugoj polovici 16. st. urušila jugozapadna kula Dioklecijanove palače (koja je stajala uz današnju Mihovilovu širinu), u šupljini njenih zidova pronađen je porfirni sarkofag s imenom cara Dioklecijana. U sarkofagu se nalazila urna, a u njoj komadić lubanje poput kovanice, optočen skrućenom mirisnom tekućinom. S druge strane je bio lik samog Dioklecijana u oklopu i s dugom bradom. Tu navodnu „medalju“ sam Mrnavić je darovao tadašnjem papi Urbanu VIII. (1623.-1644.) iz obitelji Barberini.
Ostatci crkve sv. Mihovila na današnjoj Mihovilovoj širini u Splitu, u blizini koje je nekada stajala jugozapadna kula Dioklecijanove palače, urušena u drugoj polovici 16. stoljeća; Sarkofag od porfira, u kojem je 329. bila pokopana sv. Helena (Jelena Križarica) majka cara Konstantina – dijelovi upravo takvog rimskog sarkofaga pronađeni su 1920. u Splitu!
Mrnavićeva priča je do danas ostala neprovjerena. Odnosno, nikada nije utvrđeno je li spomenuti papa – koji je Dominisa 1624. dao zatvoriti u Anđeosku tvrđavu, gdje je bivši splitski nadbiskup uskoro obolio i naglo umro – doista ikada dobio takav poklon. No, misterij postojanja navodnog Dioklecijanovog sarkofaga od porfira (koji se nekada nalazio u današnjoj katedrali) dobio je 1920. svoju potvrdu. Naime, tada su uz katedralu pronađeni „komadi podnožja od porfira“, a za neke od njih se utvrdilo kako su ipak nekada tvorili neidentificirani sarkofag.
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
