Nastavljajući „londonskim tragom“ prethodna dva nastavka ovoga niza put nas vodi do najpoznatijeg dramatičara i jednog od najvećih engleskih pjesnika – Williama Shakespearea (1564.-1616.). Naime, u jednoj od svojih komedija „Na Tri kralja“ (Twelfth Night), nastaloj 1601. godine, veliki Shakespeare dogodovštine svojih protagonista smješta na obale zemlje „Ilirije“, tj. u jedan od primorskih gradova na istočnojadranskim obalama koji je „čuven po svojim znamenitostima i spomenicima“.
Prikaz Gospe Olovske kao zaštitnice ‘cijele Ilirije’ i heraldička redukcija Gospina lika u vidu grba Ilirije u Korjenić-Neorićevom grbovniku iz 1595. (M. Božić i S. Ćosić, ‘Hrvatski grbovi…’, str. 147.): Pojam „Ilirije“ se od 16. st. uglavnom odnosio na Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju i Bosnu, odnosno zemlje koje (rječnikom humanističke učenosti) naseljavaju „Iliri“ (kao npr. na karti Abrahama Orteliusa, Pannoniae et Illyrici veteris tabula iz 1590.)
Tako na samom početku djela, nakon brodoloma, jedan od likova (Viola) pita: Koja je, prijatelji, ovo zemlja?“, a kapetan joj odgovara: „Ovo je Ilirija, gospođo.“ Na pitanje o kojem bi se točno dijelu „Ilirije“ radilo nuđeni su različiti odgovori. Primjerice, u članku Wikipedije na engleskom jeziku kao mjesto radnje navodi se Dubrovnik, no neki drugi prednost daju upravo Splitu, a treći čak i Zadru! Pritom nema nikakve sumnje kako se sva tri grada mogu podičiti izvanrednim starinama, kako navodi sam Shakespeare.
Ilustracije nekih od scena iz romantične komedije Williama Shakespearea „Na Tri kralja ili kako vam drago“ (Twelfth Night, or What You Will), koja je prvi put predstavljena u Londonu 6. siječnja 1601. upravo na blagdan Poklonstva kraljeva ili Bogojavljenja, od kuda potječe i prvi dio naslova
No, argumenti da bi bila riječ upravo o Splitu su sljedeći: ime kneza u tom „ilirskom“ gradu je Orsini, što zvuči mletački, a Venecija je Splitom suvereno gospodarila od 1420. godine; gradske znamenitosti koje se u djelu ističu bi se mogle odnositi prije svega na samu Dioklecijanovu palaču, remek-djelo antičke arhitekture, koje je privuklo i Roberta Adama 150 godina nakon Shakespeara; nadalje, „plemeniti“ gusarski likovi koji se u djelu spominju bi mogli biti uskoci, koji su pet godina prije (1596.) uspjeli od Osmanlija nakratko osloboditi Splitu susjedni Klis!
Znamenja polumjeseca i zvijezde pripisivana trojici „kraljeva“ odnosno biblijskih mudraca s Istoka (Gašparu, Baltazaru, Melkioru) u europskim grbovnicima 15. i 16. st. (M. Božić i S. Ćosić, ‘Hrvatski grbovi: geneza, simbolika, povijest’, 2021., str. 140.): Blagdanom Bogojavljenja završava božićni ciklus, a zapadna liturgija uz taj kršćanski blagdan, između ostaloga, veže i ukazanje zvijezde te poklonstvo mudraca s Istoka tzv. „kraljeva“ djetetu Isusu
U komediji engleskog dramatičara opisuje se osobiti zabavni i karnevalski život grada, o čemu svjedoče i splitski pisci poput Marulića i Kavanjanina. Također, kako navodi D. Kečkemet, mletački izvjestitelj 1571. godine opisuje da se jedna pobjeda nad Osmanlijama u Splitu proslavljala: „plesom djevojaka, trkom barbara i ‘borbom Turaka s Maurima’, poput koručanske moreške.“ Naposljetku, možda je i englesko značenje imena grada (Split – „razdvojiti“) doprinijelo piščevom izboru da u njemu prikaže razdvojene sudbine žrtava svoga brodoloma!?
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
