Drevna Kijevska Rusʼ, točnije ruska kneževina sa sjedištem u današnjem Kijevu raspala se nakon poraza u bitci s Mongolima na rijeci Kalki 1233. godine. Njenu tradiciju danas baštine tri istočnoeuropske zemlje: Ukrajina, Rusija i Bjelorusija. Međutim, aktualni rat Rusije protiv Ukrajine pokazuje kako zajednička prošlost malo znači za mir među „rođacima“, a puno više suradnja i razumijevanje. Dašak te humanističke misli pristigao je u Rusiju iz hrvatskih krajeva, možda upravo iz Splita!
Prva stranica opsežnog članka Vladimira Rozova: „Hrvatski dominikanac Venjamin u Rusiji“, Nastavni vjesnik, knj. XLI, god. 1932-1933., str. 302-336.; Prva stranica Knjige Postanka iz tzv. Genadijeve Biblije, prvog cjelovitog prijevoda na crkvenoslavenski dovršenog 1499. godine
Naime, prema istraživanjima ruskog emigranta Vladimira Rozova (1876.-1940.), koji je nakon Listopadske revolucije boravio u Hrvatskoj, jedan dominikanac zvan Benjanim pohodio je krajem 15. stoljeća sjeverne dijelove današnje Rusije, točnije nekadašnju Novgorodsku republiku, koju je već 1478. osvojio moskovski knez Ivan III. Vasiljevič. Tu je, po nalogu arhiepiskopa Genadija, u Novgorodu preveo dijelove Biblije na crkvenoslavenski – u nekim knjigama prema uzoru na tekst Vulgate.
„Rationale divinorum officiorum“ (Računanje božanskih službi) G. Durandusa (13. stoljeće) – u prevođenju osme knjige toga djela u Novgorodu je sudjelovao i hrvatski dominikanac Benjamin – u jednoj bilješci iz 1491. opisuje se kao „pop Venjamin porijeklom Slovenin a vjerom latinin“
Zanimljivo je kako je pritom upotrebljavao i neke hrvatske riječi: kovač, loviti, plijen, staja, stijena, nastojati, puk, obitelj, pa čak i gustirna, odnosno „gustern’a“ (bunar). Rozov prema oblicima tih riječi smatra kako je riječ o hrvatskom dominikancu koji je izvorno govorio ekavskom čakavicom kakva je zabilježena na području Splita, ili pak da je Benjamin neko vrijeme boravio u splitskom dominikanskom samostanu. Isti autor zaključuje kako je u Novgorodu djelovao između 1484. i 1505. godine.
Pogled na crkvu i dominikanski samostan sv. Katarine (sv. Dominika) u Splitu (prva polovica 20. stoljeća); Prema V. Razovu, dominikanac Benjamin je vjerojatno bio Splićanin ili boravio u splitskom dominikanskom samostanu, dok bi njegov pridjev „muž časni“ mogao značiti kako je potjecao iz neke plemićke obitelji; Znamenja dominikanskog reda i osnivač – sveti Dominik
Također, pretpostavlja kako je dominikanac prethodno kratko boravio u njemačkim krajevima, dok je u Srednju Europu pristigao istim smjerom kao i hrvatski glagoljaši u praški samostan Emaus sredinom 14. stoljeća. Bilo kako bilo, Benjaminu (ili časnom „Venjaminu“, kako je nazivan u Novgorodu) pripisuje se i značajni spis „Slovo kratko“, zatim prevođenje osme knjige Gulielmusa Durandusa „Računanje božanskih službi“ – radi izrade kalendara i određivanja datuma pomičnih kršćanskih blagdana, dok je kao – prema Rozovu – prvi humanist na tlu Rusije zaslužan i za osnivanje škola te širenje zapadnoeuropskih utjecaja u toj zemlji!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
