Vijest o tome kako je nedavno – 9. svibnja – obilježen Dan Europe podizanjem zastave Europske Unije na Marjanu uz intoniranje Ode radosti (posljednji stavak Beethovenove Devete simfonije) tj. himne te konfederalno-federalne tvorbe koje je Republika Hrvatska članica od 2013., može se činiti kao autoironija. Naime, s obzirom na trenutačno stanje brda nad Splitom tj. šume opustošene potkornjakom kao i uklanjanje rekreacijskih sadržaja iz uvale Bene, teško je bilo što na Marjanu nazvati radošću – prije užasom!
Danas poharani Marjan i ostatci kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih crkvi na južnoj strani splitskog brda: 1. Sv. Frane, 2. Sv. Mikula, 3. Sv. Petar „de Solurat“, 4. Sv. Filip i Jakov, 5. Sustipan, 6. Sv. Bazilie, 7. Sv. Mihovil „in colibus“, 8. Sv. Cirijak, 9. Sv. Juraj
No, čuveno brdo koje svojim oblikom mnoge podsjeća na vulkan vidjelo je i boljih dana, o čemu svjedoči niz slikovitih crkvica osobito uz južnu stranu marjanskog poluotoka, koju su učestala prirodna i ljudska pustošenja u posljednjem desetljeću ipak donekle zaobišla. Tako je – s obzirom na ostatke tamošnjih kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih crkvi – na predjelu Meje svojevremeno bio pronađen ulomak klesanca s urezanim ranokršćanskim križem, a smatra se kako je riječ o ostatcima drevne crkve Sv. Bazilija.
Srednjovjekovni prikaz sv. Bazilija kao svećenika u katedrali u Ohridu (freska iz 11. st.); Suvremena ilustracija svetca kao pustinjaka – nakon 359. posvetio se kršćanskom asketskom životu i napisao monaška pravila; Fragment koji vjerojatno potječe iz marjanske crkve Sv. Mihovila „in colibus“
Naime, postojanje te crkve na tom mjestu doista je zabilježeno u povijesnim izvorima, dok joj je ostatke na tom području bilo moguće vidjeti još i prije stotinjak godina. Budući je crkva bila posvećena poznatom pustinjaku sv. Baziliju (oko 330.-379.), njena prisutnost upućuje na razvijenu pustinjačku duhovnost prvih stoljeća kršćanstva u špiljama južnog dijela Marjana. Zapadno od također pretpostavljene predromaničke crkve Sv. Mihovila „in colibus“ (predio Kašjuni), uz crkvu Sv. Jere iz 15. st. nalazi se i oratorij Sv. Cirijaka.
Eremitaže (pustinjački stan) uz crkvu Sv. Jere na Marjanu, gdje se nalazi i oratorij rimskog mučenika sv. Cirijaka; Prikaz svetca nastao u 16. stoljeću; Srednjovjekovna ilustracija grba hrvatskog velikaškog roda Kurjakovića iz plemena Gusića, koji su svoje ime dobili po rodonačelniku krbavskom knezu Kurjaku (comes Curiacus, oko 1298.) – imenjaku sv. Cirijaka. Njegov sin Grgur se spominjao kao mogući arbitar u mirovnom sporazumu između knezova Bribirskih i Splita
Smješteno u špilji, to je molitveno mjesto stoljećima bilo dom pustinjacima, a osobito je zanimljiv lik svetca kojemu je bilo posvećeno. Tako za svetog Cirijaka predaja kaže kako je bio rimski patricij, a potom đakon pape Marcela. Zbog odanosti kršćanstvu bio je mučen i ubijen, a (prema legendi) za života je izliječio kćer cara Dioklecijana od opsjednutosti demonima, kao i kćer perzijskog kralja Šapura II. Stoga se cijela kraljeva obitelj pokrstila, dok su kršćankama postale i legendarna careva kći odnosno supruga – Artemija i Serena!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
