Nedavni višednevni posjet američkog nosača zrakoplova USS Gerald R. Ford gradu Splitu (28. ožujka – 2. travnja), prilika je za podsjetnik na puno duži boravak američkih brodova i mornara u Splitu po završetku I. svjetskog rata. No, dok je gore navedeni ratni brod bio ključan u nedavnim i aktualnim napadnim operacijama SAD-a protiv Venezuele (otmica predsjednika Madura) i Irana, namjere Amerikanaca koji su u Splitu boravili prije više od jednog stoljeća bile su puno miroljubivije!

Područja istočnojadranske obale koja su sile Antante obećale Italiji u Londonu 1915. godine (sivo označeno); Teritoriji na koje se Kraljevina Italija doista proširila 1920. godine uključujući Istru, Cres, Lošinj i manji dio Dalmacije (Zadar, Palagruža i Lastovo), dok je grad Rijeka s užom okolicom postala Slobodna Država Rijeka – naposljetku pripojena Italiji 1924. godine Rimskim ugovorom
Naime, poznato je kako je jedan od razloga uključenja Italije u I. svjetski rat na strani Antante bila odredba tajnoga Londonskoga ugovora iz 1915. kako će ta apeninska država nakon eventualnog poraza Centralnih sila proširiti svoje granice na istočnojadransku obalu, uključujući i dobar dio Dalmacije. Međutim, talijanske ratne pobjede nisu se pokazale nimalo uvjerljivima, dok je tadašnji američki predsjednik Woodrow Wilson pred kraj rata javno ustao protiv pokušaja ostvarivanja bilo kakvih tajnih sporazuma.

Brod američke ratne mornarice USS Olympia (koji je bio zapovjedno mjesto kontraadmirala Philipa Andrewsa: 1866.-1935., na slici desno) u splitskoj luci (Foto: U.S. Naval History and Heritage Command); Pomorska ratna zastava SAD-a (Union Jack) u varijanti koja je korištena između 1912. i 1959. godine; Današnji izgled broda USS Olympia koji je 1957. pretvoren u ploveći brod-muzej!
Tako su moćne SAD ipak posredno podržale buduću Kraljevinu SHS protiv talijanskih presizanja, iako Rim od njih ni tada nije odustajao. Naposljetku je nova talijanska granica bila određena ugovorom u Rapallu 12. studenog 1920., dok su u međuvremenu mir u Splitu i okolici održavale mješovite američko-britansko-francusko-talijanske ophodnje pristigle u savezničkim flotama. Primjerice, američki brodovi su u Splitu bili već u studenom 1918., uplovivši u splitsku luku nešto prije ekspanzionističkih Talijana!

Fotografija Trogirana koji veselo dočekuju američke mornare 23. rujna 1919. godine – Talijani su toga dana prodrli u grad i zauzeli važne točke postavivši na Pjaci talijansku zastavu. To je izazvalo otpor i prosvjede Trogirana, kao i američku reakciju koja je završila time što je američki brod pristigao iz Splita navodno uperio top prema talijanskoj strojnici nakon čega je uslijedio uspješni ultimatum; Talijanski i američki lovac na podmornice ispred rive u Trogiru (Foto: U.S. Naval History and Heritage Command)
Nazočnost Amerikanaca u gradu pod Marjanom pod njihovim kontraadmiralom Philipom Andrewsom potrajala je sve do travnja 1921., a 1919. imala je i svoju ratnu epizodu. Naime, 23. rujna domaći talijanaši predvođeni Ninom Fanfogna-Garagninom pozvali su talijanske vojnike iz zaleđa da zauzmu Trogir. Na tu vijest Andrews je iz Splita uputio svoje mornare i lovac podmornica, što je Trogirane osokolilo. Kad su pridošli Amerikanci uputili Talijanima ultimatum o povlačenju u roku od 2 sata, a oni se tome pokorili, postalo je jasno kako su hrvatsko-američke snage uspjele zajednički obraniti Trogir!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com


