Malo je poznato kako se već više od stoljeća i pol, točnije 153 godine u gradu pod Marjanom ustrajno štuje jedan ranokršćanski svetac rođen u prvoj polovici 3. stoljeća u zapadnom dijelu današnje Turske, točnije u antičkoj pokrajini Frigiji. Naime, kao što je u rimsko doba upravo iz Frigije među zidine Dioklecijanove palače pristigao kult Kibele, tako se u drugoj polovici 19. stoljeća u Splitu počeo štovati sveti Tripun iz Lampsaka i to zahvaljujući tada doseljenim obiteljima kotorskih pomoraca.
Lik kotorskog nebeskog zaštitnika svetog Tripuna na relikvijaru iz 16. st. (riznica katedrale u Kotoru); Romanička katedrala Sv. Tripuna izgrađena 1166. na mjestu ranije crkve posvećene sv. Tripunu (9. st.), u koju su 809. bile donesene svečeve moći; Grad Kotor je u doba prijenosa svečevih relikvija bio dio posjeda Bizantskog Carstva na istočnoj obali Jadrana (desno), a vrhovna vlast Bizanta i dukljanskih vladara izmjenjivala se sve do 1185. godine
Prema povijesnim izvorima, kršćanski mučenik Tripun i grad Kotor, smješten u južnom dijelu istočnog Jadrana, neraskidivo su povezani još od ranoga srednjeg vijeka. Tako je zapisano da je početkom 9. st. Kotoranin Andrea Saracenis bio zaslužan za prijenos Tripunovih relikvija u Kotor, a u čast toga svetca izgradio je i crkvu. Štoviše, u samom Kotoru je na jednom dijelu oltarske pregrade katedrale Sv. Tripuna pronađen i urezani datum 13. siječnja 809. koji govori u prilog ovoj drevnoj tradiciji.
Isječak članka pod naslovom „I bochessi a Spalato e la festa di san Trifone“ (tj. Bokelji u Splitu i proslava sv. Tripuna), koji govori o proslavi sv. Tripuna u Splitu 14. veljače 1891. godine (objavljen u zadarskom polutjednom listu „Il Dalmata“); Živopisno kolo sv. Tripuna kojeg su članovi udruge Hrvatska bratovština Bokeljska mornarice 809 iz Splita izveli na Peristilu u čast sv. Dujma 7. svibnja 2025. godine
No, osim spomenutog Andrije tradicija navodi i sudjelovanje kotorskih pomoraca u prijenosu tih relikvija (što je ostalo očuvano u znamenitom kotorskom običaju zvanom „Karike“), pa se prema tome godina 809. uzima i kao začetak djelovanja čuvene Bokeljske mornarice. Riječ je o drevnom društvu, odnosno bratovštini kotorskih pomoraca, koja je u 12. stoljeću poprimila izrazite vojne značajke, da bi od 13. st. postala staleška udruga s prvim sačuvanim statutom koji datira još iz 1463. godine.
Aktualni grb grada Kotora na kojem se u heraldički gornjoj desnoj polovici štita uočava prikaz mučenika svetog Tripuna (Lampsak, 232. – Niceja/İznik, 250.) s palminom granom u desnoj ruci i maketom Kotora u lijevoj; Nedavno održano izlaganje (26. veljače 2026. u Hrvatskom pomorskom muzeju u Spllitu) o Bokokotorskom grbovniku s početka 18. stoljeća; Današnje stanje tog heraldičkog rukopisnog djela izvornog naziva „Arme dell’ illirico stato di Dalmatia“ tj. Grbovi ilirske države Dalmacije, nastalog oko 1719.
Nakon što je Bokeljskoj mornarici početkom 19. st. bio onemogućen rad, u Kotoru se 1859. osniva organizacija „Plemenito tijelo Bokeljske mornarice“ u koju su se mogli uključiti svi, a ne samo pomorci. Upravo tada bokeljsko brodarstvo na jedra počinje propadati uslijed konkurencije parobroda, pa se mnogi Bokelji iseljavaju u druge gradove ploveći na tuđim brodovima. Raseljenih bokokotorskih pomoraca najviše je bilo u Trstu, Rijeci te Splitu, gdje je živjelo čak 40-ak obitelji. Upravo njima zahvaljujemo što se od 3. veljače 1873. Tripundan počeo proslavljati i u Splitu, što se zadržalo sve do danas!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
