Prema nekim podatcima govornika hrvatskoga jezika je ukupno negdje oko 5 i pol milijuna, što ga smješta na tek 145. mjesto po brojnosti među jezicima svijeta. Pa ipak, do 2017. godine u Splitu je u kontinuitetu djelovala knjižara utemeljena davne 1860. godine, što je tada činilo čak petom najdugovječnijom knjižarom svijeta, nakon: Livraria Bertrand (Lisabon, 1732.), Moravian Bookshop (Pennsylvania, 1745.), knjižare Hatchards (London, 1797.) i Librairie Galignani (Pariz, 1801.).

Pogled na ulaz i izlog splitske knjižare Morpurgo u vrijeme kada se Pjaca još nazivala „Gospodski trg“; Reklama za knjižaru između dva svjetska rata – Nakon Morpurgove smrti 1911. vlasnik knjižare je postao njegov nećak Eugen Morpurgo, kojeg je naslijedio sin Aldo Morpurgo (on nakon 1943. odlazi u Palestinu te 1990. godine umire u 1948. godine osnovanoj državi Izrael)
Riječ je naravno o poznatoj knjižari Morpurgo, koja se od sredine 19. st. nalazila na splitskoj Pjaci, gdje se nalazi i danas. Međutim, između 2017. i 2023. knjižara je nažalost bila zatvorena, pa tako taj period predstavlja kratkotrajni prekid u više od 160 godina njezina postojanja. U aktualnom Mjesecu hrvatske knjige (od sredine listopada do sredine studenoga) prigodno je istaknuti tu iznimnu kulturnu baštinu kojom se grad pod Marjanom može i treba dičiti!

Prikaz Maribora tijekom 17. stoljeća, kada su u njemu živjeli pretci obitelji Morpurgo; Nekadašnja unutrašnjost splitske sinagoge (židovska zajednica u Splitu osobito je ojačala u 16. st. doseljavanjem obitelji izbjeglih iz Španjolske i Portugala); Davidova zvijezda – simbol u obliku dvaju trokuta spojenih u heksagram, koji označuje prožimanja vidljivog i nevidljivog svijeta, a od 18. st. postaje opći židovski vjerski simbol
No, tko su bili zaslužnici kojima dugujemo osnutak i stoljetno postojanje ove gradske knjižare? Tako povijesni podatci bilježe kako se u 17. st. iz grada Maribora u današnjoj Sloveniji (tadašnjoj Štajerskoj kao dijelu „unutarnjoaustrijskih“ zemalja) u Goricu preselio stanoviti Moisé zvan Capuzina. Budući je tadašnje ime Maribora bilo Marburg obitelj je stekla prezime Morpurgo – izvedeno iz tadašnjeg imena grada podrijetla (Marburga, današnjeg Maribora). Mojsijev sin David doselio se u Split i tu 1735. godine zasnovao obitelj.

Portret Vida Morpurga i njegova nadgrobna ploča na splitskom Marjanu – Vid je bio jedan je od osnivača, a zatim i stalnih suradnika „Narodnoga lista“ te je kao član Narodne stranke od 1862. do 1882. aktivno sudjelovao u političkim prijeporima s autonomašima u Splitu. Potkraj 1890-ih (nakon rascjepa u Narodnoj stranci) povukao se iz politike; „Vid Morpurgo i narodni preporod u Splitu“ – naslovnica djela D. Kečkemeta iz 1963. posvećenog ovom zaslužnom Splićaninu
U splitskoj obitelji Morpurgo 1809. rodio se još jedan David. Njegov sin Vid Morpurgo (1838.-1911.) je bio poduzetni knjižar, političar i bibliograf. Nakon završene gimnazije počeo je 1860. voditi knjižaru i od 1861. posudbenu knjižnicu u Splitu, zvanu „Libreria Morpurgo“. Bio je splitski vijećnik i dalmatinski zastupnik, te ujedno (rođen u obitelji židovskog podrijetla) dužnosnik Židovske općine u Splitu. Njegova knjižara je – preživjevši II. svjetski rat – 1947. bila nacionalizirana te izmijenila ime u „Luka Botić“. Ipak, od 1999. ovo prepoznatljivo mjesto kulture ponovno nosi povijesno ime „Knjižara Morpurgo“!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com


