Povijesna povezanost hrvatskog naroda s rimskim katoličanstvom odnosno „zapadnom“ verzijom kršćanstva je očigledna. Iako su se u prošlosti istaknuli i pojedini Hrvati drugih vjeroispovijesti – primjerice feldmaršal iz I. svjetskog rata Svetozar Borojević (pravoslavlje), teolog i Luterov suradnik Matija Vlačić (protestantizam) ili veliki vezir iz 16. stoljeća Rustem-paša Hrvat (islam) – u današnje doba ogromna većina hrvatske nacije pristaje uz Katoličku crkvu, odnosno rimskog papu kao njenog poglavara.
Pretpostavljeno oblikovanje šahiranog grba Hrvatske od simbola „predziđa kršćanstva“ u periodu nakon Krbavske bitke (1493.) do prve pojave u europskim grbovnicima (oko 1498. godine) – istovjetno papino imenovanje nakon govora Tome Nigera uslijedilo je tek u prosincu 1519. godine
Stoga ne čudi kako je i najistaknutiji hrvatski nacionalni simbol – šahirani grb, u svojoj genezi krajem 15. st. povezan upravo s konceptom „predziđa kršćanstva“ ili „Antemurale Christianitatis“ u kontekstu uloge Hrvatske u obrani europskih kršćanskih zemalja od osmanlijskih prodora. Često se naglašava kako je taj časni naslov Hrvatskoj „dodijelio“ papa Lav X. 1519. godine, iako je prvi put zabilježen znatno ranije – 1494. u okviru apela hrvatskog plemstva upućenog sa sabora u Bihaću nakon Krbavske bitke!
Portret diplomata i prelata Tome Nigera (latiniziranog prezimena kojeg je hrvatski oblik: Crnić, Crnota, Črne) u samostanu Sv. Ante na Poljudu (djelo L. Lotta iz 1527.); Biskupski Nigerov grb na njegovoj nadgrobnoj ploči u istom samostanu, kako ga donosi D. S. Karaman u svom Splitskom grbovniku (dolje desno); Isti kameni grb nastao 1519.-1525. i odgovarajući Karamanov crtež
Naime, treba istaknuti kako je papa hrvatske krajeve nazvao „predziđem kršćanstva“ tek nakon što je ban Petar Berislavić u Rim poslao svoga tajnika, vikara Vesprimske biskupije i redovnika Tomu Nigera iz Splita. Naime, taj je diplomat, humanist i pisac 12. prosinca 1519. na konzistoriju pred kardinalima iznio teško stanje u kojem su se našle tadašnja Hrvatska i Ugarska pred navalom Osmanlija. Tomine riječi doista su dirnule kardinale i samoga papu, koji je u svom pismu istoga dana Hrvatsku opisao kao „Antemurale Christianitatis“.
Suvremeni ilustrativni murali s motivom Hrvatske kao „predziđa kršćanstva“ u Splitu (gradski kotari Pujanke i Visoka) i djelo Ferde Quiquereza „Antemurale Christianitatis“ iz 1892. na kojem je Hrvatska personificirana kao odvažna žena sa štitom šahiranog uzorka u srazu s Osmanlijama
Papa Lav X. je tada Tomu Nigera imenovao svojim legatom kod europskih vladara, a 11. siječnja 1520. i biskupom Skradina, kojeg su već 1522. zauzele Osmanlije. Niger je tada nastavio sa svojim diplomatskim misijama suprotiva Turcima: na dvoru Karla V. Habsburškog u Bruxellesu, 1522. u Poljskoj i Češkoj, dok je 1524. postao trogirskim biskupom. No, već iduće godine odrekao se te časti i povukao u samostan na Poljudu, gdje je nakon 1531. umro. Tako je ovaj Splićanin ostao zaslužan što je i rimski papa Hrvatsku označio tom slavnom sintagmom!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
