Jedna od stvari zbog koje bi nam se zaista trebao, svaki put kada prođemo preko Pjace, dobro zacrvenjeti obraz jest knjižara Morpurgo. Jedna je od tri najstarije europske knjižare koja djeluje u kontinuitetu, (i taj ćemo kontinuitet dovesti u pitanje, svaka nam čast) trebala bi biti ponos Grada. No, 160. rođendan prošle godine nije dočekala otvorena, a čini se kako je to malo tko i primijetio.
Problem je javnosti dobro poznat, lanac “Algoritam” otišao je u stečaj, Grad u vrijeme prodaje nije iskoristio pravo prvokupa, pa ga je vlasnica Marina Wallner prodala Željku Katiću, koji očito nema interesa u tom prostoru nastaviti knjižarsku djelatnost, što mu je obaveza, budući da je namjena prostora zaštićena Zakonom, te je isti upisan u Registar kulturnih dobara Hrvatske.
Istina je, gradonačelnik Andro Krstulović Opara pokušao je Morpurgu vratiti stari sjaj. Vlada je odobrila zamjenu prostora, u ožujku prošle godine vrata najstarije splitske knjižare su se otvorila, prostor se počelo pripremati za otvaranje, no od najavljenog rješenja problema ipak se ništa nije realiziralo. Državno odvjetništvo osporilo je zamjenu Morpurga s prostorom koji je vlasnik Katić trebao dobiti, riječ je o bivšem Brodomerkurovom prostoru u Marmontovoj ulici, zbog nerazmjera kvadrata.
Epidemija je ovakve probleme u javnosti bacila u drugi plan, a po društvenim mrežama s vremena na vrijeme povlači se pitanje tko je kriv što knjižara ne radi: Katić, Grad, Opara, Vlada, bivša vlast koja nije otkupila prostor na vrijeme?
Odgovor je puno jednostavniji: krivi smo mi, građani Splita! Našem nemaru nitko ne može konkurirati. Niti smo prosvjedovali kako spada, niti smo glasno tražili, niti smo stvarali pritisak. Budimo realni, nekada se pravi korak može napraviti tek kada priznamo istinu, tu ostavštinu slabo i nikako znamo cijeniti.
I zato stoji onako zapuštena, puna prašine, postala je pišaona, mjesto po kojem se prolijevaju kave i na kojoj se gase opušci. Sve što nikada nije smjela postati. Možda će nas, baš kao i u puno slučajeva do sada, spasiti strani poduzetnik. Oni obično znaju bolje prepoznati vrijednost onog što nam je pred nosom. Možda će napraviti atrakciju i suvenire, majice s natpisima, najpoželjnije mjesto za Instagram fotografiju, pa ćemo konačno s ponosom moći reći; da, imamo jednu od najstarijih knjižara u Europi!
