Nakon nevremena koje je početkom ovoga mjeseca pogodilo Split prekrasni i opjevani Marjan pruža doista otužnu sliku, osobito predio smješten uz uvalu Bene. Tako je olujni vjetar porušio mnoštvo borova dok polomljene grane koje vrebaju iz krošnji predstavljaju ozbiljnu opasnost, pa je i cjelokupna Park-šuma „Marjan“ do daljnjega zatvorena za posjetitelje. Može se nažalost zaključiti kako su čuveni stihovi Luke Botića: „Oj, Splite grade, teško uzdisanje…“ govoreći o Marjanu danas sasvim odgovarajući!
Detalj antičke Peuntigerove karte s prikazom splitskog poluotoka, današnjeg Stobreča (Epetion) i obližnjeg Solina (Salone) te isti suvremeni shematizirani prikaz na kojem se jasno uočava marjanski lokalitet „ad Diana“ kao i cesta koja prema njemu vodi (M. Katić: „Problem arheološkog lokaliteta Ad Dianam u Splitu“, 1994.)
No, prije dva milenija Marjan i njegova okolica je pružala sasvim drugačiju sliku. Umjesto grada od 160 tisuća stanovnika, na mjestu današnje Dioklecijanove palače stajalo je maleno naselje Aspalathos ili Spalatum. Tako su istraživanja iz 2006./2007. na mjestu palače otkrila ostatke drvenih pristaništa i kamenih gatova luke. Prema Peuntigerovoj karti iz oko 340. godine istočno je bio Epetio (Stobreč), sjeverno Salona (Solin), a zapadno – na samom Marjanu – lokalitet „Ad Diana“ (ili „Pokraj Dijane“)!
Jedan od bolje očuvanih antičkih hramova posvećenih rimskoj božici lova Dijani (Nîmes, Francuska); Rimski novčić iz I. st. pr. Kr. koji na aversu prikazuje karakteristični lik Dijane s lukom i tobolcem preko ramena (Dijanin hram u Rimu). Zanimljivo je kako jedan sačuvani salonitanski natpis Dijanu znakovito naziva „Silvestris“ tj. Šumska
Pretpostavlja se kako taj lokalitet upućuje na mjesto posvećeno rimskoj božici lova Dijani, dok se u srednjem vijeku na zapadnoj točci Marjana nalazila crkva Sv. Jurja. Da je na mjestu crkve stajao Dijanin hram još je u 17. st. zaključivao Ivan Lučić. Međutim, istraživanja 50-ih godina prošloga stoljeća otkrila su kako se tu iz antičkog doba očuvao samo dio neke pravokutne građevine dužine oko 7 metara. Arheolog M. Katić prema tome smatra kako to ipak nije dovoljno za postojanje hrama!
Crkva Sv. Jurja na zapadnoj točci Marjana („de puncta Marignani“) – izgrađena je u 9. stoljeću, a prvi put se spominje 1275. godine. Iako su Ivan Lučić u 17. te Luka Jelić i Grga Novak u 20. stoljeću smatrali kako je na tom mjestu postojao hram („TEMPLUM“) božice Dijane, arheološka otkrića 20. st. tome – prema M. Katiću – ne govore u prilog; Dio karte splitskog poluotoka s označenim lokalitetom „AD DIANAM“ – gdje se nalazila postaja na putu prema hramu smještenom negdje na Marjanu (Katić: „Problem arheološkog lokaliteta Ad Dianam…“)
Katić u svojoj analizi spomenute karte zaključuje kako na mjestu današnje crkve Sv. Jurja nije bila niti odmorišna postaja koja se nalazila na putu prema hramu posvećenom božici, a koji se nalazio negdje na Marjanu. Naime, iz toga proizlazi i sam naziv lokaliteta: Ad Diana – pokraj Dijane! Autor ističe kako mjesto te postaje treba tražiti negdje na južnim obalama Marjana. Bilo kako bilo, poznato je kako se Dijanin kult često veže uz svete gajeve. Stoga se smatra kako je Marjan bio sveti gaj posvećen upravo božici lova, a za takvo što brdo ponad Splita je bilo idealno – barem do sada!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
