Nedavne vijesti o novom cjelovitom prijevodu Biblije na suvremenom hrvatskom, predstavljene u suizdanju splitskoga Verbuma 12. prosinca 2025. u Zagrebu, prilika su za podsjetnik na jedan od prvih sačuvanih tiskanih prijevoda pojedinih dijelova Biblije na hrvatski jezik. Pritom je taj izdavački poduhvat također barem jednim dijelom bio vezan za Split. Naime, poznato je kako je priređivač izdanja tog lekcionara tiskanog u Veneciji 12. ožujka 1495. bio Bernardin Splićanin, a prezimena Drvodilić – s otoka Brača!
Stranice Lekcionara tiskanog 1495. godine – u Katoličkoj crkvi lekcionar je liturgijska knjiga koja sadrži svetopisamska čitanja za misno slavlje: prvo je čitanje uvijek iz Staroga zavjeta, drugo iz novozavjetnih poslanica, a treće iz evanđelja. Riječ je o prvom točno datiranom tiskanom prijevodu dijelova Biblije na hrvatski jezik, dok su dvije dubrovačke latiničke inkunabule – Molitvenik (Oficij BDM + Sedam psalam pokornih) i Oficij (Oficije Svetoga karsta + Oficije Svetoga Duha) – vjerojatno tiskane nešto ranije (oko 1490.)
Tako je taj „Splićanin“ – a zapravo Bračanin, ujedno autor/redaktor prve knjige na hrvatskom jeziku tiskane latinicom. Kako ističe Stjepan Damjanović riječ je o lekcionaru koji „zauzima počasno mjesto među hrvatskim latiničkim inkunabulama ne samo zbog toga što je datiran nego i zbog značenja koje ima za hrvatsku književnojezičnu povijest.“ Kako on ističe u tom se djelu odražava minuli rad naraštaja glagoljaša, dok je na hrvatskim prostorima kasnije stoljećima prepisivano latinicom i bosančicom (tj. hrvatskom ćirilicom) te tako utjecalo na oblikovanje hrvatskog jezičnog idioma.
Avers prigodne medalje nastale 1995. povodom 500. obljetnice tiskanja Lekcionara Bernardina Splićanina s njegovim likom (lijevo) i (na reversu) prikaz redovnikovog splitskog matičnog samostana Sv. Frane na obali; Simbol franjevačkog reda (ispred križa ukrštene ruke Krista i sv. Franje) i logo Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca kojoj samostan pripada
Pritom se treba podsjetiti kako – kada je o hrvatskom jeziku riječ – prvi sačuvani veći tekstovi pisani latinicom potječu tek iz prve polovice 14. stoljeća, dok je prevladavajuće pismo kojim se pisalo hrvatski tijekom srednjega vijeka ipak bila (od latinice) po svom nastanku puno mlađa glagoljica (11./12. st.), a potom i bosančica – hrvatska inačica ćirilice (11. ili 12. st.). Također je zanimljivo istaknuti kako je lekcionar pisan domaćim čakavskim narječjem hrvatskoga jezika!
„…Incipit vulgarisacio dalmatica epistolarum & euangeliorum…“ (…Počinje dalmatinski prijevod poslanica, evanđelja…) – bilješka na latinskom jeziku Bernardina Splićanina na početku njegovog Lekcionara te hrvatski prijevod biblijskog teksta koji slijedi. Knjiga je tiskana u tiskari venecijanskog majstora Damjana iz Milana poznatoga po tome što je među prvima počeo knjigama stavljati i naslovnu stranicu, ali se niti jedna naslovnica Lekcionara nije do danas sačuvala
Sam Bernardin ga u uvodu na latinskom izričito naziva „dalmatinskim prijevodom“ (vulgarisacio dalmatica), dok na posljednoj stranici jezik prijevoda naziva „ilirskim“ („In lingua ylliricha feliciter expliciunt“). Do danas su sačuvana samo dva (gotovo!) cjelovita primjerka i jedan fragment ovog prijevoda dijela Biblije. Prvi u Odesi (današnja Ukrajina), a drugi u Zagrebu, gdje se čuva i fragment lekcionara. Međutim, oba bez naslovnice, dok je tekst u formatu osmine sa 104 lista (tj. 208 stranica) i dvobojnog tiska.
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
