Dok se krajem listopada približava 9. međunarodni festival arheološkog filma Split, kao i premijera hrvatskog povijesnog filma „Posljednji rimski bog“ o životu i djelu cara Dioklecijana, vrijedi se prisjetiti koje okolnosti povezuju jednog od najvećih i najutjecajnijih filmaša u povijesti kinematografije s gradom pod Marjanom. Naravno, nije riječ o Šoltaninu Lordanu Zafranoviću (čiji politički eksploatirani film već tjednima nepotrebno diže prašinu), nego o Amerikancu Orsonu Wellesu!
Jedna od legendarnih utakmica Hajduka na Starom placu (ili „Starom Hajdukovom“) sa „Crvenom Zvezdom“ (2. ožujka 1953.) u kojoj je za splitski klub nastupio i Vladimir Geza Šenauer (desno) – kasnije blizak prijatelj Orsona Wellesa, koji je također svojevremeno pohodio Stari plac. Šenauer je u sastavu „Hajduka“ osvojio naslov prvaka Jugoslavije 1950., 1952. i 1955. godine
Kako bilježe koautori Baretić i Ivanišević prva poveznica između poznatog američkog redatelja i glumca sa Splitom su prvenstveno Hajdukove utakmice, koje je Welles kao zaljubljenik u najpoznatiji splitski klub rado pohodio 60-ih godina 20. stoljeća. Iduća poveznica se nadovezuje na prvu, budući je šef recepcije tada najluksuznijeg splitskog hotela „Marjan“ – upravo u vrijeme kada je Welles u tom hotelu boravio – bio bivši igrač „Hajduka“ Vladimir Geza Šenauer, koji je s tim klubom osvojio čak tri naslova prvaka.
Orson Welles na jadranskoj pučini u vrijeme snimanja svog nedovršenog filma „Dubina“. Film se snimao između 1966. i 1969. na dvjema jahtama, a u njemu je glumila i Oja Kodar (desno) – rođena Olga Palinkaš (Zagreb, 1941.) – koja je bila Wellesova životna partnerica od 1966. do 1985. godine
Kako se navodi, tako se između Amerikanca i Hajdukovca razvilo blisko prijateljstvo, dok je potonji istodobno – na Splitu nedalekom otoku Hvaru – od 1966. do 1969. snimao svoj nedovršeni triler „Dubina“ (The Deep). Što se tiče filmskih uloga koje je ostvario u hrvatskoj kinematografiji, Welles je glumio u filmu „Bitka na Neretvi“ (1969.) – u kojem je nastupila i talijanska glumica Silva Košćina (također podrijetlom iz Splita), kao i u „Tajni Nikole Tesle“ 1980. godine.
Primoštenska bista velikog američkog glumca i redatelja te njegov istovjetni splitski spomenik na Brodarici (radovi glumice i kiparice Oje Kodar). Orson i Oja su u Primoštenu 80-ih godina prošloga stoljeća izgradili vilu koju je Welles redovito posjećivao sve do smrti, 10. listopada 1985. u Los Angelesu; Orson Welles kao Charles Foster Kane u svom čuvenom filmu „Građanin Kane“ (1941.)
Jedna zanimljivost veže se uz njegovu filmsku ulogu iz 1969. godine. Naime, prema navodima koautora kao dio honorara Welles je zatražio najam drvene jedrilice po svome izboru. Pritom se odlučio za 13-metarski „Kairos“ Splićanina Svete Perića, koji je prema Orsonovoj želji promijenio ime u „Saracen“. Na toj je brodici, usidrenoj u Splitu i Hvaru, Welles proboravio čak šest tjedana. Naposljetku, posljednja i najočitija poveznica je vidljiva i danas – riječ je o brončanom spomeniku tom američkom glumcu i redatelju (rad Oje Kodar) podignutom 2007., a koji nas i danas pozdravlja „sa one strane Marjana“!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
