Grad pod Marjanom oduvijek se mogao podičiti ljudima kako od pera tako i od mača, a Splićanin koji je u sebi ujedinjavao obje vrline – ratničku i literarnu, rodio se sredinom 17. stoljeća u obitelji koja je na istočnu obalu Jadrana pristigla preko Venecije s dalekog sjevera Italije. Riječ je o imućnim Kavanjinima, odnosno najpoznatijem članu toga roda – pjesniku i ratniku Jerolimu Kavanjinu (1641.-1714). No, Jerolim nije bio samo pjesnik, nego je i autor najopsežnijeg spjeva hrvatske književnosti uopće!
Prikaz Splita (Spalato) i sinjske utvrde (Fortezza di Sign) u doba Jerolima Kavanjina (iz kartografskog djela „Mora, zaljevi, otoci, obale, luke, gradovi, utvrde i druga mjesta u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, Albaniji, Epiru i Livadiji…“, objavljenog 1694., autor: Vincenzo Maria Coronelli)
Naime, nakon što je u Padovi 1669. stekao naslov doktora obaju prava, Kavanjin se u Splitu neko vrijeme bavio odvjetništvom, sve dok ga ratne trublje nisu nagnale da kao mletački plaćenik (venturiere) od 1686. do 1687 sudjeluje u nizu bitaka protiv Osmanlija (točnije borbama za Sinj i Herceg-Novi), koji su se upravo tada počeli povlačiti iz današnje Dalmacije. Zanimljivo je kako je pritom slijedio primjer svoga brata Petra, sudionika Kandijskog rata, poginulog 1657. sa samo 18 godina!
Obitelj Kavanjin (izvorno: Cavagnin, Cavagnini) u Split se doselila između 1600. – 1605. iz okolice grada Salò na jezeru Garda u sjevernoj Italiji; Braća Frane i Jerolim Kavanjin bili su 1671. primljeni u splitsko Veliko vijeće, a Jerolim 1690. i u trogirsko; Kameni grb Kavanjina iz ljetnikovca u Sutivanu na Braču; grb obitelji sadržan u medaljonu koji se nalazio u istom bračkom ljetnikovcu (danas u Muzeju grada Splita); Suvremena rekonstrukcija grbovnog štita
Za razliku od brata, Jerolim je ratovao sretno i uspješno, pa su ga mletačke vlasti za njegovu ratnu i državnu službu nagradile posjedima u splitskoj okolici tek oslobođenoj od Osmanlija. Tako se bogatstvo Kavanjina, koji je inače potjecao iz obitelji koja je u Splitu razvila trgovačke veze s Turskim Carstvom, još više povećalo! Sklonivši se po završetku karijere oko 1700. na otok Brač, odnosno svoj ljetnikovac u Sutivanu, napisao je spjev „Poviest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara“.
Naslovnica jednog od izdanja Kavanjinova epa kojeg je 1913. za tisak priredio Kaštelanin Josip Aranza; Portret pjesnika nastao u kasnijim stoljećima i njegova nadgrobna spomen-ploča s grbom obitelji u crkvi Sv. Frane na Obali u Splitu – pjesnika je nadživjela samo kćer Elizabeta (1691.–1758.), inače supruga Nikole Capogrossa (utemeljitelja ogranka roda Capogrosso-Kavanjin)
Kako se sastoji od točno 32 724 stiha, riječ je o pravoj „enciklopedija u stihovima“, kako se izrazio Kaštelanin Josip Aranza, koja uključuje književna, religiozna, ali i povijesna djela Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina, Mavra Orbinija te niza drugih autora. Tako primjerice 14. pjevanje predstavlja prepjevano heraldičko djelo „Stemmatographia“ Pavla Rittera Vitezovića. Tek kasnije nazvan „Bogatstvo i uboštvo“ ovaj jedini sačuvani Kavanjinov ep, pisan mješavinom splitskog pučkog govora i dubrovačkog narječja, spomenik je vremena i jedinstveni iskaz duhovnosti baroka!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
